Naime ova interaktivna predstava Dalibora Matanića, realizirana u Puli, dakle izvan kulturne metropole i bez nekih ozbiljnijih promotivnih aktivnosti, postala je pravi kazališni hit i samoj sebi je najbolja reklama. Na svakoj izvedbi diljem Hrvatske, bez obzira bilo to u Sisku ili Virovitici, izaziva ovacije i nevjerojatne reakcije publike.

Primjerice u Virovitici je jedan gledatelj, ponesen emocijama, pokušao fizički zaštititi Senku Bulić, koja igra inspektoricu, od nasilnog šefa policije Janka Popovića Volarića, a na festivalu u Umagu nastala je nakon izvedbe takva histerija, kao da je nastup završila neka slavna rock zvijezda. Slično je bilo i u srijedu navečer u ZKM-u, u kojem je predstava oduševila Zagrepčane i izazvala gromoglasan pljesak.

Dobar glas o ovoj predstavi Dalibora Matanića, koji za dva tjedna odlazi na filmski festival u Cannes, u kojem će se u službenoj konkurenciji prikazati njegov igrani film 'Zvizdan', već je prešao i granice naše zemlje. Glumačka ekipa u lipnju odlazi na mini gostovanje u Vojvodinu, u kojoj će igrati u Zrenjaninu, Subotici, Kikindi, Somboru i nekim drugim gradovima, a nakon toga će u srpnju biti izvedena na Međunarodnom festivalu suvremenog kazališta Zadar snova. Izvedba bi bilo još više, međutim kako su glumci prikupljeni s raznih strana, teško je uskladiti njihove slobodne termine.

Formula uspjeha predstave 'Thelma i Louise' vrlo je jednostavna: Matanićeva dinamična, brza režija, napeta rokerska atmosfera, nesvakidašnja energija, odlični glumci i univerzalna te emocionalno jaka i sugestivna priča o tragediji hrabrih žena, ali i o generalnoj ljudskoj težnji za slobodom, zbog čega je svojom snagom i kvalitetom brzo pronašla put do gledatelja.

Uz to, Matanić se u predstavi donekle odmaknuo od Oscarom nagrađenog scenarija Callie Khouri i naglasak stavio, kako je rekao, na probleme koji su krajnje univerzalni i ne tiču se samo američkog kontinenta, a to je problem ženske emancipacije u svijetu specifičnog poratnog hrvatskog patrijarhata i mačo kulture.

Matanić je tako predstavu osuvremenio i aktualizirao, kako kaže, nekim rudimentima negativnog ljudskog djelovanja u našoj regiji, ponajprije temom nasilja nad ženama, bez obzira radilo se o glupavoj i naivnoj domaćici Thelmi ili tobože emancipiranoj policijskoj službenici, želeći time apostrofirati teškoće s kojima se susreću suvremene žene na svom putu od patrijarhata do emancipacije.

Također, poruka je jednostavna, ali važna: Matanić i glumci poručuju - budi hrabra, digni glavu, bori se i ostvari svoje snove! A to je u ovo naše vrijeme recesije, gubljenja ideala i straha od neizvjesne budućnosti i političke promjene koristan i dobrodošao savjet.

Time je Matanić sa svojom ekipom, nakon filmskih tema o iskorištavanju radnika, pravu na drukčije spolno opredjeljenje, PTSP-u i drugim aktualnim temama hrvatskog podneblja, postao i kazališni promotor tranzicijske emancipacije žena.