Slavni redatelj Wes Anderson ('Obitelj čudaka', 'Panika pod morem', Fantastični gospodin Lisac', Kraljevstvo izlazećeg mjeseca'), naveo je kao inspiraciju za svoj novi film 'The Grand Budapest Hotel' romane austrijskog književnika Stefana Zweiga. Nicholas Lezard, kolumnist Guardiana, navodi kako je Zweig tijekom života imao puno oponenata i neprijatelja, od kojih su najgori i najglasniji bili Hitler i Goebbels, iz vrlo jednostavnog, a ujedno zastrašujućeg i dosadnog razloga, zato što je autor bestselera u Njemačkoj bio - Židov. Zbog njihova progona, 1938. Zweig je sa suprugom emigrirao prvo u Veliku Britaniju, a zatim u Brazil, gdje su počinili samoubojstvo.

Zweiga su mnogi smatrali utjelovljenjem srednjoeuropske kulture buržoazije te je time navukao bijes ne samo nacista, već i brojnih građana koji su mu zamjerali na slavi i svjetskom uspjehu. Njegova tadašnja konkurencija bila je velika; slavni književnici poput Thomasa Manna, Arthura Schnitzlera, Roberta Musila i Josepha Rotha secirali su austrijsko društvo i njegovo naličje kako bi došli do truleži koja leži ispod vanjskog sjaja.

Istodobno još jedan Bečanin, Sigmund Freud počeo je prakticirati i postavljati osnove svoje revolucionarne tehnike psihoanalize. U svojim memoarima 'The World of Yesterday', objavljenima u Stockholmu godinu prije samoubojstva Zweig je napisao da je 'istinski veliko i značajno iskustvo spoznaja da se nešto novo događa u umjetnosti – strastvenije, tegobnije i privlačnije od umjetnosti koja je zadovoljavala potrebe naših roditelja i svijeta oko nas'.

Opsesivno je analizirao i bavio se građanskom represijom, ali istodobno u svojim memoarima lamentira nad gubitkom određene vrste naivnosti svijeta izgubljenog do 1918. te uništenog uzdizanjem nacizma. Bavio se besmislenim konvencijama koje su sprečavale ljude da spolno opće prije stupanja u brak te nedodirljivošću suda, aristokracije i bogate buržoazije koji su bili zaslužni za stavljanje bogatih kurtizana izvan zakonskih okvira dok se stroga disciplina i socijalni ostracizam usmjerio na vojsku tisuća siromašnih prostitutki uličarki čija su tijela i izmučene duše regrutirali kako bi obranili drevni i urušeni koncept morala koji stoji u suprotnosti sa slobodnim, prirodnim oblicima ljubavi. To je ujedno glavna motivacija u pričama brojnih njegovih romana, nesrazmjer između pristojnosti i žudnje, smatra Lezard.
 
U recenziji knjige 'Beware of Pity' Joan Acocella kaže kako najveći psiholozi ljubavi (Stendhal, Flaubert, Tolstoj, Turgenjev) nikad nisu otišli dalje od Zweiga.

'Njegovi uvidi u prirodu ljubavnih odnosa ne odnose se samo na svijet koji je davno nestao, oni su bezvremeni i opstaju toliko dugo koliko će čitateljstvo zanimati priče o uništavajućim strastima', zaključuje te ujedno objašnjava njegov kultni status i inspiraciju koju u njegovim djelima i danas pronalaze suvremeni umjetnici.