Kako čitanje može zaliječiti duh i tijelo te što je biblioterapija prenosi nam Ivana Bašić, profesorica koja aktivno radi na promicanju terapijskog djelovanja književnosti
Još od vremena Egipta i antičke Grčke, poznato je da čitanje, osim komponente puke zabave, ojačava naše misaone procese, poboljšava empatiju, opušta, drugim riječima ima ljekovita svojstva na duh i tijelo. Danas je širom svijeta sjajno prihvaćena biblioterapija, odnosno liječenje čitanjem.
Biblioterapija (ili poetska terapija, termine je teško strogo odvojiti) 'ciljana je upotreba pisane ili govorene riječi da se izazove liječenje, razvoj ili transformacija, neka pozitivna promjena u ljudskom biću'.
Osim razvoja osobnosti, samoostvarivanja i očuvanja mentalnog zdravlja, rašireni su i podaci o pozitivnim učincima biblioterapije na djecu koja pate od nedostatka koncentracije, hiperaktivnosti, zaostataka u psihičkom razvoju i sličnih problema.
Što zbog poražavajućih statistika o čitanosti u Hrvatskoj, što zbog klasične skepse prema otvaranju 'alternativama' 'brzopomažućih' antidepresiva, kod nas je taj pojam još uvijek, nažalost, relativna nepoznanica.
Mr. sc. Ivana Bašić, profesorica hrvatskog jezika i književnosti, dopredsjednica udruge Balans - centar za logopedagodiju i biblioterapiju, aktivno radi na promicanju terapijskog djelovanja književnosti. Autorica je knjige 'Biblioterapija i poetska terapija' te upravo objavljene 'O čitateljskim grupama - metodički priručnik s primjerima dobre prakse'.
Organizira radionice i seminare na tu temu, a uskoro nas očekuje i njezino zanimljivo predavanje Biblioterapija junačkog putovanja – arhetipske metafore na putovanju kroz prostor i vrijeme, koje će održati na Sferakonu, zagrebačkoj konvenciji za ljubitelje znanstvene fantastike
Ivana Bašić
Riječ je o jednom od najzanimljivijih oblika biblioterapije koji povezuje sve umjetnosti – terapijskom učinku čitanja na primjeru junačkog putovanja, arhetipske priče koja prikazuje odlazak u nepoznato, suočavanje s preprekama i povratak u stanje ravnoteže. Bašić nas uvodi u priču o biblioterapiji junačkog putovanja.
'Junačko putovanja arhetipska je priča koju poznaju brojne mitologije svijeta. Njezina jednostavna struktura metafora je ljudskog života koji počinje izbačenošću iz stanja ravnoteže (iz poznatog svijeta koji je u nekim predodžbama savršen, kao zemaljski raj, ali postoje i druge različite varijante) u stanje neravnoteže (nepoznati krajevi, situacije i ishodi) i završava ponovnim povratkom u stanje ravnoteže, mira i unutrašnje sigurnosti', kazala je Bašić objašnjavajući dodatno na konkretnom primjeru 'Odiseje'
'Dovoljno je vratiti se na početak europske književnosti, jer nam je to područje najpoznatije, i spomenuti Homerovu 'Odiseju' koja odražava ovu paradigmu. Nije zato neobično da se ime glavnoga junaka ove epopeje tako duboko odrazilo u jeziku da govorimo o odiseji života kada želimo naglasiti da se radi o putovanju na kojem smo prešli velike prepreke kako bismo došli do željenog cilja. Junaci ove arhetipske priče nisu bogovi, već obični ljudi koji snagom volje, ustrajnošću, susretljivošću prema drugim bićima i snažnom vjerom pobjeđuju sve prepreke na svom putu kako bi na kraju postali uzor drugima kako se nositi sa životnim problemima. Iako nisu savršeni, često prerastaju u simbole ljudske snage i mudrosti.
Raširenost ove priče u brojnim usmenim predajama navela je psihologa Carla Junga da je nazove monomitom, a književnog teoretičara Josepha Campbella da je nazove junačkim putovanjem. Prema njihovu mišljenju, to je zlatna nit koja se provlači kroz tisućljeća ljudske civilizacije. Njezinu strukturu možemo pronaći, cjelovitu ili u tragovima, i u suvremenoj pop-kulturi', kaže profesorica ta naglašava da je cilj predavanja upravo osvjetljavanje tog fenomena i ukazivanje na snagu simboličkog djelovanja junačkog putovanja u trenucima egzistencijalne neizvjesnosti.
'Svi mi imamo svoje junake i njihove biografije utječu na naše živote – ponekad su to naši bliski srodnici, ponekad prijatelji i poznanici, a ponekad junaci priča ispripovijedanih u stripu, književnosti, filmu i drugim umjetnostima. To svakako može biti početak jednog novog načina gledanja na priče kojima smo okruženi, a možda i početak jednog novog pristupa vlastitim životnim pričama', zaključuje.