Na natječaju Ministarstva kulture RH za odabir izbornika/ce i koncepcije hrvatskog nastupa na 14. Međunarodnoj izložbi arhitekture u Veneciji, koja će se održati 2014. godine pod ravnanjem umjetničkog direktora Rema Koolhaasa s temom Fundamentals / Absorbing Modernity: 1914-2014, Ocjenjivački sud u sastavu Dubravko Bačić, Vanja Ilić, Tomislav Pavelić (predsjednik), Sanja Šaban i Berislav Šipuš, za hrvatsku izbornicu nastupa na 14. Međunarodnoj izložbi arhitekture u Veneciji 2014. godine. izabrana je  Karin Šerman, a predložena koncepcija naslovljena je Kultura apstrakcije: hrvatski arhitektonski modernizam 1914. - 2014.

U roku propisanom propozicijama natječaja stigle su tri aplikacije:

Autentičnost i postojanost ideje moderniteta, hrvatska arhitektura 1914. - 2014., izbornika Vinka Penezića i Krešimira Rogine i autorskog tima u sastavu prof.dr. Marijan Hržić (voditelj), prof.dr. Tomislav Premerl i prof.dr. Nenad Fabijanić te grupe koautora

Kultura apstrakcije: hrvatski arhitektonski modernizam 1914. - 2014., izbornice Karin Šerman i autorskog tima u sastavu Andrej Uchytil (voditelj), Zrinka Barišić Marenić, Melita Čavlović, Igor Ekštajn, Nataša Jakšić, Mojca Smode Cvitanović, Marina Smokvina i Karin Šerman

Javni novac – Socijalni prostor, izbornika Maroja Mrduljaša i autorskog tima u sastavu Maroje Mrduljaš, Mia Roth-Čerina, Antun Sevšek i Pero Vuković

U obrazloženju izbora stoji Za venecijansko bijenale, Rem Koolhaas je postavio specifičan istraživački i kolaborativni format izložbe, u kojem su pojedinačni nastupi (individualni i nacionalni) rezultat jednogodišnjeg skupnog istraživačkog rada nacionalnih izbornika/kustosa/predstavnika i Koolhaasovog radnog tima. Cilj je "svođenje računa", tj. dijagnosticiranje načina i oblika širenja modernističke paradigme u globalnim razmjerima, no također i određenje stanja suvremene arhitekture sagledane u takvom kontekstu.

Kao jednu od programskih smjernica Koolhaas postavlja tezu da su nacionalni identitet i globalizam modernizma nespojivi.

Karin Šerman s ostalim članovima autorskog tima kojeg vodi Andrej Uchytil postavlja protutezu, koju istodobno nude na raspravu Koolhaasu i bijenalskom istraživačkom nad-timu:

Naoko, modernizam u arhitekturi ne posjeduje retoričku snagu i jasni simbolički naboj. Namjernim udaljavanjem od tradicije, on otvoreno negira ideju povijesnog kontinuiteta, prihvaća funkciju, konstrukciju i tehnologiju kao svoje isključive determinirajuće čimbenike, a kao svoje glavne formalne mehanizme koristi operacije apstrakcije, racionalizacije i formalizacije. To sve naizgled umanjuje reprezentacijski potencijal modernizma, njegovu čitkost, figurativnost i retoričnost te ga lišava sposobnosti da jasno i smisleno prenosi poruku i pridonosi etabliranju specifičnog nacionalnog (arhitektonskog) identiteta. Ovakva temeljna postavka ravnatelja 14. Međunarodne izložbe arhitekture u Veneciji, La Biennale di Venezia, o internacionalnom modernizmu kao eliminatoru nacionalnih specifikuma u arhitekturi 20. stoljeća poziva na osvrt, preispitivanje i argumentiranu polemiku.