Čini se da se borba, službena i rovovska, dakle politička, za čelnu poziciju ugledne Galerije Klovićevi dvori približava kraju, jer na sastanku Upravnog vijeća Galerije Klovićevi dvori, održanom u četvrtak, konačno je donesena odluka. Na ponovljeni natječaj za ravnatelja Galerije Klovićevi dvori, kako nam je izjavio Zvonko Maković, predsjednik Upravnog vijeća muzeja, 'stigle su tri molbe, a jedna je bila nepotpuna, nije bitno čija, i Upravno vijeće je jednoglasno odlučilo da se o njoj ne raspravlja, nego samo o molbama druga dva kandidata - Jasmine Bavoljak i Antonija Picukarića'.

Dodao je da se Upravo vijeće nakon duge rasprave opredijelilo za Antonija Picukarića 4:1 te će se ta odluka u skladu sa Statutom i ostalim pravnim aktima proslijediti suosnivačima Galerije - Ministarstvu kulture i Gradu Zagrebu. Oni će ga, rekao je, 'danas, sutra, vrlo skoro, imenovati ravnateljem', što je i logično jer od ponedjeljka imamo tzv. tehničku vladu koja nema takve ingerencije.

Maković nam je također rekao da je na sastanku Upravnog vijeća odlučeno da sve izjave za javnost daje samo predsjednik Vijeća, dakle Maković, što je možda praktičnije i u skladu s funkcijom predsjednika tog tijela, no s druge strane je diskutabilno i upućuje na čvrstu ruku i povratak u totalitarizam jer sprečava slobodno kolanje informacija, a time ugrožava i slobodu govora.

Kako neslužbeno saznajemo, treća kandidatkinja, čije ime predsjednik Upravnog vijeća nije htio otkriti, bila je Silva Kalčić, nezavisna kustosica i predavačica na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, ujedno povjesničarka umjetnosti koja je doktorirala na Arhitektonskom fakultetu, no usprkos svojim titulama i visokim školama, 'zaboravila' je predati potvrdu o nekažnjavanju te je zbog toga bila diskvalificirana.

S obzirom da se ta potvrda uvijek obavezno predaje na svakom natječaju za posao ili neki projekt, malo iznenađuje takva zaboravnost te pobuđuje sumnju da je to možda bilo fingiranje demokracije.

Također, Antonio Picukarić je prije nekoliko dana podnio ostavku na mjesto člana Upravnog vijeća Galerije, jer se kao član tog tijela ne bi ni mogao prijaviti na natječaj, i zatim je na njegovo mjesto, kako kaže Maković, ekspresno imenovana kao predstavnica Klovićevih dvora njegova zamjenica, kustosica Ana Medić. Također, neslužbeno saznajemo da je Mladen Lučić jedini glasovao za aktualnu v.d. ravnateljicu Jasminu Bavoljak.

A tko je Antonio Picukarić? Ekonomist, dugogodišnji šef marketinga Klovićevih dvora koji ima jake političke veze - nećak je predsjednika Sabora Josipa Leke - a rodbinu ima i u samoj galeriji - šefica računovodstva njegova je strina. U muzejskim krugovima ne slovi baš kao neki inovativni marketinški stručnjak, a do sada se nije potvrdio ni u izložbenoj djelatnosti pa njegov izbor, blago rečeno, iznenađuje.

Na pitanje na temelju kojih se kriterija Upravno vijeće odlučilo za Picukarića, Maković je odgovorio da se odlučilo 'za bolji program i bolju viziju muzeja, pa ne valjda zbog nečeg drugog'.

Time je završena trakavica oko izbora za novog ravnatelja Galerije Klovićevi dvori, duga devet mjeseci.

Da ponovimo ukratko: nakon iznenadne smrti bivše ravnateljice Marine Viculin na mjesto v.d. ravnatelja ove kuće u siječnju je imenovana Jasmina Bavoljak, desna ruka dotadašnje ravnateljice, inače diplomirana arheologinja i pravnica koja u Klovićevim dvorima radi još od Univerzijade.

Kad je raspisan natječaj za novog ravnatelja, na njega se prijavila samo jedna kandidatkinja - Jasmina Bavoljak, zaslužna između ostalih za velike projekte kao što su 'Pompeji' ili 'Refleksije vremena 1945. - 1955'. Ona je svoj program temeljila na ideji da se u ovoj galeriji održavaju izložbe posvećene baštini, ali prezentirane na suvremeniji način, prihvatljiviji mlađim generacijama, te na otvorenosti i racionalizaciji poslovanja sa smanjenjem nepotrebnih troškova, što je već u prvom koraku, kako je kasnije izjavila u jednom intervjuu, naišlo na nerazumijevanje Vijeća i velike otpore unutar kuće.

Upravno vijeće muzeja odbacilo je njezin program, a podržali su ga Vesna Jurić Bulatović, pomoćnica ministra kulture RH, i Mladen Lučić, muzejski savjetnik i kustos u MSU Istre, dok su Zvonko Maković, predsjednik DPUH-a te predsjednik Upravnog vijeća, Vesna Kusin, dogradonačelnica, i Antonio Picukarić iz Klovićevih dvora glasali protiv.

Samo jedna prijava bila je iznenađenje jer se već tada u kulturnim krugovima spominjalo da se zapravo priprema teren za šefa marketinga Klovićevih dvora Antonija Picukarića, no on se, doduše, tada nije javio na natječaj. Zatim je u javnost iscurila informacija da se na mučnom sastanku Upravnog vijeća, na kojem su se čuli i neki vrlo disonantni tonovi, više raspravljalo o nekim intimnim detaljima iz života kandidatkinje, negoli o njezinom programu, što je neprimjereno vrsti sastanka i ljudima koji su sjedili na njemu.

Također, Lucić je okarakterizirao slijed događaja kao 'strategiju blaćenja', a sama kandidatkinja Jasmina Bavoljak izjavljivala je u intervjuima da korijen problema leži u staroj priči oko izbora Marine Viculin za ravnateljicu Klovićevih dvora, odnosno u sukobu tadašnjeg čelništva Ministarstva kulture i tadašnje ravnateljice Vesne Kusin. Također je uvijek naglašavala da nije ničiji igrač ni favorit te da želi čiste račune.

U javnost je također isplivala informacija da se vodi opaka bitka oko ugovora o najmu prostora kafića s tvrtkom Treća sreća po cijeni od samo pet eura po četvornom metru, iako je natječaj poništen. Jasmina Bavoljak, čini se, ispriječila se na putu nečijoj 'sreći' i zbog toga pala u nemilost.

Nakon ljeta raspisan je drugi natječaj za ravnatelja Klovićevih dvora, a samo nekoliko dana poslije objavljen je ispravak u kojem je izbačen uvjet da novi ravnatelj mora znati jedan strani jezik. Taj uvjet navodno je izbačen iz teksta natječaja u pravnoj službi Ministarstva kulture nakon postignutog dogovora o zajedničkom kandidatu osnivača galerije - Ministarstva i Grada Zagreba. Iako je taj ispravak u skladu sa Statutom galerije, nema spora da je posve neprihvatljivo to da se u 21. stoljeću raspisuje natječaj za šefa respektabilne galerijske institucije, kakvi su Klovićevi dvori, bez uvjeta o znanju barem jednog stranog jezika, što se u dijelu kulturne javnosti protumačilo kao da je natječaj namješten.

Treba reći i to da je ovog ljeta nakon dogovora ministra kulture i gradonačelnika promijenjen Statut Klovićevih te su pojačana prava suosnivača Grada Zagreba, odnosno gradonačelnika u imenovanju ravnatelja, što još više pridonosi sumnjama.

Na temelju svega ovoga može se zaključiti da se i u ovom slučaju, kao uostalom i u mnogim drugima, bez obzira o kojoj je političkoj opciji riječ, radi o sukobu dviju političkih, odnosno interesnih grupa koje se žestoko bore za vlast i dominaciju, ali i za ekonomsku korist. Osnovni problem je u tome što politika, a ne struka, odlučuje o ravnateljima kulturnih i inih institucija, što srozava kriterije, te što se bitne odluke vrlo često donose negdje drugdje. U ovom konkretnom slučaju navodno je sve unaprijed dogovoreno između Ministarstva kulture i Grada Zagreba.