Italija, Španjolska, SAD, Rusija, Argentina... Dug je popis zemalja u čijim gradovima unazad nekoliko godina postoje spomenici posvećeni žrtvama korone. Negdje su u pitanju komemorativni parkovi, skulpture uz more u mediteranskim zemljama te londonski zid uz Temzu, a koji su ručno oslikali oni koji su izgubili svoje najmilije. Tportal je razgovarao s povjesničarima umjetnosti i analitičarima društvenih pojava te se oni listom slažu da ovo nije prikladan način obilježavanja uspomene na žrtve pandemije
Tom se svjetskom pokretu, jer je i pošast bila svjetska, sada priključuje i Zagreb - kamenom kockom. U svijetu su uglavnom raspisivani javni natječaji na koje su se prijavljivali likovni i vizualni umjetnici, pa su spomenike i spomeničke cjeline koje komemoriraju žrtve pandemije koronavirusa, koji je odnio milijune života, izrađivali umjetnici uz podršku lokalnih vlasti.
Ispred Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar, u Mirogojskoj 16, uskoro bi trebao osvanuti prvi spomenik žrtvama koronavirusa u Hrvatskoj. Inicijativa je potekla od zagrebačkih SDP-ovaca i Gradske skupštine, čiju je inicijativu prihvatio zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, a projektant mu je Ivica Pauković. Tako će ispred Štampara, prema prijedlogu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, na spomeniku biti ugraviran tekst 'U sjećanje na sve preminule od posljedica bolesti COVID-19 u pandemiji 2020. - 2023. Grad Zagreb'.
Kamena kocka ispred Štampara
Skulptura u obliku kocke bit će izrađena od granitnog masiva 'Nero impala medium' u dimenzijama 70x70x70 centimetara te s ugraviranim tekstom u srebrenom tonu s gornje strane i grbom Grada Zagreba s prednje strane.
London je još prije četiri godine dobio spomenik žrtvama korone, odnosno Nacionalni memorijalni covid zid, vizualni podsjetnik na velike ljudske žrtve koje je odnio virus u Ujedinjenom Kraljevstvu. Riječ je o zidu dugačkom 500 metara, a proteže se uz rijeku Temzu te je prekriven mnoštvom (dvije stotine i četrdeset tisuća) ručno oslikanih crvenih srca koja su oslikale ožalošćene obitelji.
Zvonko Maković, istaknuti povjesničar umjetnosti, vrlo je oštro i nezadovoljno reagirao, kazavši da 'ovu priču smatra notornim diletantizmom na svim razinama i nema namjeru trošiti vrijeme na nešto tako traljavo'.
'Spominjali su nešto nebulozno, no izgleda da je to nekome palo na pamet kako bi se govorilo o besmislicama. I sam sam prebolio COVID-19, kao i većina, te ne želim minorizirati tu pošast, ali za nešto ozbiljnije poput podizanja spomenika nužno je artikulirati sve vezano za to', rekao je za tportal Maković.
U španjolskom primorskom gradu Torrevieji 2021. podignut je spomenik žrtvama koronavirusa uz šetalište uz more - skulptura 'Zagrljaji s dušom' - koju krasi natpis 'Torrevieja. Žrtvama covida. Otišli ste u samoći, no zauvijek ćete ostati u našim sjećanjima'.
'Beznačajan spomenik na beznačajnom mjestu omalovažava i vrijeđa i žive i mrtve'
Publicist Boris Beck pita se kome i čemu podižemo spomenik - umrlima, onima koji i danas imaju posljedice, fizičke i psihičke, zbog lockdowna, ili želimo dati počast liječnicima i medicinskom osoblju ili pak obilježiti katastrofu koja je na dvije godine zaustavila planet.
'Grad postavlja običnu kamenu kocku, veličine stolca, bez ideje i smisla! Da se komemorira takav epohalan događaj, potrebno je osmisliti i raspisati javni natječaj, pa će se javiti mladi ljudi, umjetnici, kipari, arhitekti, dizajneri... da ponude nešto veličanstveno. Ova beznačajna kocka, na beznačajnom mjestu, omalovažava i vrijeđa i žive i mrtve. Tipičan potez našeg gradonačelnika koji nema ni mašte ni stila', rekao je za tportal Beck.
'Primjerenije je bilo obilježiti potres podižući spomenik poginuloj djevojci'
Dino Milinović, profesor s Odsjeka povijesti umjetnosti s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, rekao je za tportal:
'Budući da je riječ o velikom broju ljudi diljem svijeta, bilo bi primjereno da takav prijedlog bude iznesen, recimo, u središtu Svjetske zdravstvene organizacije ili u zgradi UN-a, kako bi se žrtve pandemije globalno obilježile, što svakako zaslužuju. Što bi predstavljao spomenik u Zagrebu? Podsjetnik na sve žrtve ili samo na one u Zagrebu i Hrvatskoj? Prvo je vjerojatno odveć pretenciozno, a drugo odveć sebično.'
Javni spomenik, dodaje, morati imati precizno značenje, odnosno povod.
'Bilo bi puno primjerenije obilježiti zagrebački potres podižući spomenik djevojci koja je bila jedina njegova žrtva. Ona time postaje neka vrsta žrtve i iskupljenja za čitavu zajednicu. To je od antike naovamo smisao spomenika', rekao je Milinović.
Za Juricu Pavičića nema ničeg lošeg u komemoriranju žrtava pandemije koronavirusa jer, kako kaže, spomenike dobivaju i mjesta stradanja iz rata u kojima je umrlo desetostruko ili stostruko manje ljudi nego što ih je ubio virus.
'Neka naprave memorijalni park'
'Čuđenje proizlazi zato što smo se navikli da je spomenik žrtvama uvijek usput i poruka protiv 'nekog' - protiv desnih, protiv komunista, protiv Talijana, Srba. Kod covida je teško reći tko je taj 'netko': valjda antivakseri ili teoretičari zavjera? Ono što meni smeta je banalnost idejnog rješenja spomenika, bar po opisu', rekao je za tportal Pavičić.
'Stvarno, može li nešto kreativnije od kocke s grbom grada? Moramo li žrtve bolesti iz 2020. komemorirati vokabularom brutalističkih ratnih spomenika iz 1970., i još low-budget? Moj prijedlog je da, umjesto spomenika, žrtvama naprave memorijalni park s klupom i ugrađenom podnom pločom u centru. Tako bi stradali bili komemorirani prostorom koji bi pridonosio zdravlju i pridodao kvaliteti života', istaknuo je Pavičić.