Kolibri je ptičica čija je glavna karakteristika ta da ulaže strašno mnogo energije i nevjerojatno puno uskovitlanih pokreta na to da ostane na mjestu. U prenesenom značenju to je i glavna karakteristika, odnosno životna filozofija Marca Carrere, glavnog junaka talijanskog filma 'Kolibrić' koji odnedavno igra u našim kinima, a snimljen je prema nagrađenom romanu Sandra Veronesija.

'Kolibrić' počinje kadrom prekrasne vikendice uz more u kojoj ljetuje obitelj Carrera i pripremama za večer koju majka i otac planiraju provesti vani, na večeri s prijateljima, jedan sin u izležavanju na kauču i opijanju, kći sa slušalicama na ušima i u svojem mladenačkom angstu, dok se drugi sin, otprilike dvadesetogodišnji Marco, tajno dogovorio s mladom Francuskinjom Luisom koja ljetuje u kući nedaleko od njihove. Sve izgleda kao prilično obična večer u obitelji Carrera, ali baš te će se večeri dogoditi nešto što će zauvijek obilježiti njihove živote.

Trideset godina nakon toga Marco (sada ga glumi poznati talijanski glumac Pierfrancesco Favino) je odrastao muškarac, a jedan uobičajeni radni dan prekida mu psiholog, koji mu odjednom, kao niotkuda počinje postavljati pitanja o Luisi (Bérénice Bejo). Psiholog, saznat ćemo, zapravo liječi Marcovu suprugu Marinu (Kasia Smutniak), koja je teško psihički poremećena, zbog čega njezin psiholog vjeruje da bi Marco mogao biti u opasnosti. Od tog trenutka pred našim se očima počinje razvijati saga koja se proteže kroz nekoliko desetljeća i preko nekoliko desetaka likova, malo pomalo nam otkrivajući zagonetku koja se zove Marcov život.

Snimljen pod redateljskom palicom Francesce Archibugi, 'Kolibrić' je jedan od onih filmova koji je po sadržaju zapravo vrlo klasična obiteljska priča i osobna (melo)drama, ali je u strukturi bespotrebno ambiciozan. Snimivši ovu priču kao slobodan tijek sjećanja koja se pretaču iz razdoblja u razdoblje tako da ih je ponekad teško pratiti (ponekad u istom kadru lik jednostavno ušeće u sasvim drugo vrijeme, među druge frizure, odjeću i tehnologiju), Archbugi je možda htjela snimiti slojevit i neobičan film, no sve što je postigla je lagana zbrka. Nije da se svi ti skokovi ne daju barem naknadno prokužiti, ali su bespotrebni.

Film je u nekim trenucima i u nekim temama zanimljiv - ponajviše u prikazu Marcove muškosti, koja je vrlo tipična za mijenjajuću muškost kasnog dvadesetog i ranog dvadeset prvog stoljeća, a i za nekonvencionalnu muškost jednog osjetljivog, osjećajnog muškarca. No u svemu ostalome ovo je jedna prilično klasična obiteljska melodrama, koja bi se mnogo ljepše razložila, prikazala i raskošnije prihvatila u formatu, recimo, mini-serije. Ovako je 'Kolibrić' ispao film koji ćete 120 minuta gledati bez prevelikih frustracija, ali je vrlo izgledno da ćete ga 120 minuta nakon izlaska iz kina i - zaboraviti.