Nastala prema motivima dramskog teksta "Južnjak" njemačkog redateljskog velikana Reinera Wernera Fassbindera iz 1968., "Moj mali ugao svijeta" otvoreno i žestoko progovara o nespremnosti na prihvaćanje različitosti – spolne, rasne, nacionalne ili vjerske, o psihologiji mase, provocirajući i uznemiravajući (malo)građanski mentalitet.

U predstavi u malo mjesto negdje u Hrvatskoj dolazi stranac kao jeftina radna snaga, što pokreće niz reakcija koje u konačnici dovode do nasilja. Autorice ne zanima samo pitanje priljeva strane radne snage, već općenito zauzimanje pozicija u odnosu na sve "druge".

"Bavimo se ksenofobijom i načinom na koji ona nastaje: kako iz stereotipa nastaje predrasuda, iz nje strah, a iz straha mržnja, nakon kojega dolazi do nasilja", pojasnila je redateljica Tomić za Hinu uoči današnje pokazne probe za novinare.

Priča prati devetero ljudi koji, nakon što među njih odjednom dođe "drugi" koji zauzima njihovo mjesto na tržištu rada, prelaze put od neutralnog i distanciranog stava mirnih građana, preko tračeva, prenapuhanih priča, do straha i potom nasilja.

Kako se društveno-politički kontekst Fassbinderova vremena razlikuje od onoga danas, autorice su napravile vlastitu adaptaciju priče u kojoj kombiniraju originalni Fassbinderov tekst, scenarij filma koji je snimio prema tome tekstu a koji je sam proširio i nadopisao, te svoj autorski tekst.

Predstava je ime dobila po pjesmi američke pjevačice Anite Bryant koja je u 70-tim godinama 20. stoljeća otvoreno kritizirala homoseksualnost.

Iza nje stoji ekstenzivno istraživanje. "Predstava se temelji na sociološkim istraživanjima, razgovorima s imigrantima u Hrvatskoj, te podacima s internetskih foruma i dokumentarnim materijalima i izjavama naših sugrađana na temu ksenofobije i mogućeg dolaska stranih radnika u budućnosti", kazala je dramaturginja Kovačić.

Vlasnicu tvornice koja pokreće lavinu zapošljavajući jeftiniju, inozemnu radnu snagu glumi Barbara Nola, jedini lik kojemu ksenofobija nije u interesu i koji ima distancu od mase. U predstavi još glume Franjo Dijak, Antonija Stanišić Šperanda, Sven Medvešek, Amar Bukvić, Iva Babić, Ksenija Pajić, Jelena Miholjević, Đorđe Kukuljica i jedan od doajena tog kazališta, Boris Buzančić, koji je u Gavelli počeo svoju karijeru davne 1954.

"Počašćene smo što je pristao sudjelovati u toj predstavi jer smatramo da je bitno udružiti generaciju glumaca koja je 'na izlasku' s našim idejama i vizijama", kazala je Tomić.

Buzančić je napomenuo kako je iznenađen svojim angažmanom i zadovoljan što je nakon toliko godina ponovno na sceni teatra na kojemu je i počeo.

"Iako mi je način rada na predstavi neobičan i nov, zbog čega mi je teže raditi, zadovoljan sam što sam dio mladog ansambla", kazao je Boris Bizančić, čiji lik u predstavi ima 84 godine.

Anica Tomić i Jelena Kovačić, autorice poznate po predstavama u kojima "propituju" aktualne društvene i političke teme, u suradnju s Gavellom ušle su na poziv njezina ravnatelja Darka Stazića. "Pozvao nas je upravo zato što radimo angažirane projekte i nemamo sumnje i straha što se tiče uobičajenog repertoara toga kazališta i očekivanja publike jer kazalište postoji da se mijenja", kazala je Tomić.

Predstavi pristupaju s mišlju da kazalište ima moć izmijeniti svijet.

Ono što pokušavamo vidjeti jest postoji li humani aspekt u kojemu možemo opravdati i sebe i toga 'drugoga'. Pokušavamo poručiti da ne moramo biti takvi, da možemo tražiti drugi put i da je put našeg društva u budućnosti da nam drugi postane sugovornik i bit ćemo zadovoljne uspijemo li utjecati na način razmišljanja barem jednoga čovjeka po predstavi, poručile su Tomić i Kovačić.