U žanru televizijskih putopisa malo je toga što još nije isprobano. Kad malo prošvrljate kabelskim, zemaljski, stranim i domaćim kanalima, naići ćete doista na svašta. Katkad je fora u tome TKO putuje pa imamo veterane poput Michaela Palina ili Gorana Milića i mlađe lavove poput Ewana McGregora ili Aleksandra Stankovića, a katkad je još veći štos to kako se putuje. Tu ćete stvarno naći svašta. Nabrajam napamet - motorom kroz Mongoliju, džipom kroz Djibuti, krilima do Krima i, nemam pojma, zapregom kroz Zapruđe! OK, uozbiljit ću se - nisam naišla ni na jedan putopisni serijala u kojem je netko putovao krilima do Krima.

Boris Veličan jedan je od naših, domaćih putopisaca i pustolova koji se već i prije odlučivao na neobična putovanja, pa je tako putovao pješice od Petrograda do Pariza i od Zagreba do Sahare. Upravo je ovo drugo putovanje, gdje mu je jedan dio puta - onaj po Velebitu - društvo pravio prijatelj, glumac Dušan Bućan, nadahnulo put i serijal 'Konjima do Crnog mora'. Bućan, koji prema onome što su i on sam i Veličan rekli u prvoj epizodi serijala, MRZI hodanje i dok je s Veličanom klipsao po Velebitu, neprekidno je psovao i negodovao, pa mu se Veličan odlučio odužiti. Znao je, naime, da mu prijatelj silno voli konje pa mu je obećao da će zajedno otići na putovanje konjima. Unatoč tome što sam Veličan do početka tog putovanja nije znao jahati.

Ako vam putovanje konjima na udaljene lokacije zvuči poznato, možda je to zbog toga što je svojedobno, početkom devedesetih, na takav put krenuo Željko Malnar - 37 000 kilometara putevima Aleksandra Velikog na konju do Afganistana. No Veličanovo i Bućanovo putovanje nije takvo. Iako su si i oni zadali pozamašnu dionicu od 1300 kilometara, njihova je televizijska pustolovina ipak malo više na laganini stranu: simpatična zezancija na temu kaubojštine u kojoj se dvojica frendova prije svega odlično zabavljaju. Dakako, to ne znači da dvojac na putu nije imao svojih problema, poteškoća i napora. Već u prvoj smo epizodi vidjeli kako su u jednoj predivnoj šumi i njih i konje gotovo izjeli komarci.

Sudeći po prvoj epizodi, koja je sinoć premijerno emitirana na HTV-u, serijal 'Konjima do Crnog mora' upravo i igra na tu simpatičnu zezanciju. Počevši od zbilja izvrsne špice i 'šeširskog' stylinga Bućana i Veličana, preko glazbe i sve do prekrasnih, dronovima snimljenih prizora u kojima dečki jašu kroz nepreglednu ravnicu - jasno je da je ovo putopisna priča u kojoj se dva odrasla dječaka igraju kauboja u najboljim i najuzbudljivijim uvjetima koje su mogli zamisliti. Pritom je posebno simpatično to što se, za razliku od mnogih sličnih putopisa, naš kaubojski dvojac gotovo nimalo ne frajeriše, nego su spremni pokazati svoje slabosti i mane. Tu ide poseban plus Veličanu s njegovim isprva nevještim pristupom konjima i epizodi u kojoj ga je jahanju podučavala kći Marla.

Ovo nije neki turboherojski podvig, ali ni većina najpopularnijih suvremenih TV putopisa nisu to. 'Konjima do Crnog mora', barem ako je suditi po prvoj epizodi, prikaz je veselja i zabave na neobičnom putovanju, putovanju za koje i gledatelji mogu pomisliti da bi i sami mogli krenuti na njega (iako ne bi). Pretpostavljam da će i preostale tri epizode biti takve. Ako ne budu, nešto sam u samoj suštini ovog serijala jako pogrešno shvatila.