Uloga kralja Berengera I. pripala je Domagoju Jankoviću, jednom od najtraženijih i najtalentiranijih glumaca mlađe generacije. Na sceni mu se pridružuje cijela plejada mladih talenata: Dajana Čuljak, Nika Barišić, Luka Bulović, Anica Kontić i Ivan Pašalić. Scenografiju potpisuje Petra Pavičić, glazbu Nikša Marinović, oblikovanje svjetla Ivan Lušičić Liik, a oblikovanje zvuka Luka Gamulin, navodi se u priopćenju.

Šezdeset godina nakon svog nastanka te unatoč svojoj neskrivenoj apsurdnosti, Ionescova apokaliptična i makabrična tragikomedija i dalje zvuči i izgleda jednako suvremeno, ali i začuđujuće realistično. Iako se rupa neobično brzo širi i svi drugi znakovi bez sumnje pokazuju da je kucnuo njegov čas, kralj Berenger Prvi odbija prihvatiti činjenicu da će do kraja predstave umrijeti. Da zajedno sa sobom u ponor nepovratno ne bi povukao i ono malo što je preostalo od njegovog opustošenog kraljevstva, dvije kraljice, Marija i Margareta, kraljev Doktor, sluškinja Julija i dvorski Stražar, priređuju posmrtnu ceremoniju koja bi kralja Berengera napokon trebala osloboditi straha od smrti. Ionescova alegorija u kojoj promatramo Berengerovo suočavanje sa svojim krajem, ali s krajem cijelog njegovog kraljevstva, tendenciozno nas poziva da osvježimo pogled kako prema vlastitoj smrtnosti, tako i prema smrtnosti današnjih „kraljevstava“ kojima pripadamo. Ionescov apsurd individualnih i kolektivnih egzistencija ludistički se obračunava s posljednjim utočištem smisla, strahom od kraja. Kraja ega, kraja Države i kraja Predstave.

Zanimljivo je napomenuti kako je ova dan danas itekako aktualna drama igrala 1967. godine, također u &TD-u, u režiji Tomislava Durbešića, s Vanjom Drachom u glavnoj ulozi.