Bila je nedjelja, 12. veljače 2012., i vani je jako padao gust snijeg, a na internetskoj stranici Kafotka pao je server. Ne zbog snijega niti zbog neke priče pune seksa i politike. Već prvoga dana par tisuća ljudi željelo je vidjeti fotografije grada iznimno važne povijesti koji će u srpnju napuniti tek 438. godinu. Fotke zaboravljenog Karlovca tijekom života je sakupljao fotograf Dinko Neskusil i prije pet godina preselio vrlo bogatu arhivu s Facebooka na web-stranicu koju je tehnički napravio i osmislio Marko Pekić.

Broj onih koji danas posjećuju Kafotku vrti se oko 700 pojedinačnih posjetitelja dnevno od kojih svaki pogleda desetak fotografija, a trenutačno na stranici ima 8.200 fotografija i podijeljene su u više galerija. Pregledi stranice mjere se u milijunima, a korisnika ima više od 410.000 i najviše ih je iz Hrvatske dok je druga zemlja po gledanosti Srbija – u Beogradu postoji fan klub Kafotke, pa SAD, Njemačka, Kanada, za tportal je pobrojao Neskusil, začetnik Kafotke koja uz Paviljon Katzler brižno pamti Karlovac.

'Ideja je da sudjeluju svi Karlovčani tako da mi ustupe svoje fotografije da ih odskeniram i stavim na stranicu, linkam na Facebook i vratim im fotke, a zanimanje građana ne posustaje, sve više raste, kao i suradnja Karlovčana na objavi fotografija iz njihovih obiteljskih albuma. Fotke su mi stigle i iz SAD-a poštom na skeniranje, iz Australije. Osobno mi ih je donio čovjek koji je došao na odmor u stari kraj, stižu iz Kanade mejlom, iz Švedske… Donje granice objavljivanja fotografija nema, a gornja je 2000. godina poslije koje objavljujem samo svoje takozvane art fotografije Karlovca', ističe Neskusil.

Najstarije fotke na Kafotki datiraju iz 1891., a riječ je o takozvanom Krapekovu albumu koji su mu ustupili vatrogasci DVD-a Karlovac, a najgledanije su, kaže, fotografije ljudi poput gimnazijske zbornice ili ostale školske fotografije, i to one u razdoblju od otprilike 1980. do 1990., jer su i generacije čija je mladost na tim fotografijama trenutačno na internetu. Napominje i da od samog nastanka stranice u komentarima ne dozvoljava dnevnopolitičke komentare, ni pozitivne ni negativne: 'Svaka fotka govori za sebe i pametnom dosta. Svaka fotka je nastala u određenom vremenu i opisuje upravo to povijesno vrijeme, a upravo to nedozvoljavanje politike na stranici je najbolje prihvaćeno od svih posjetitelja.'

Kafotka opstaje samo zahvaljujući donacijama – njima se financira sama stranica, donacije su gotovo samo od privatnih osoba, 90 posto, i opstaje samo dobrom voljom dobrih ljudi. Sredstva za kupnju skenera i printera na samom početku omogućio je Grad Karlovac dok je na jednom natječaju Karlovačke pivovare dobio sredstva za računalo. Pitamo ga je li u Gradu i Muzeju Grada Karlovca te u Ministarstvu kulture, pa i drugim gradovima uočio spoznaju koliko je vrijedna Kafotka i pokazuju li interes za nekim sličnim projektom, a Neskusil ističe: 'Bez pomoći Grada ne bi bilo Kafotke u ovom obimu i kvaliteti, za ostale ne znam. Na stranici radim sam, u stanu - u spavaćoj sobi. Imam pomoć nekoliko prijatelja, od samog početka, a to su Marko Pekić, Zoran Gajšak i Valentina Malović.'

Što se tiče budućnosti, kaže da 'ni sam ne vjeruje da je prošlo pet godina, ide dalje na natječaje, upravo je prošao na županijskome i pokušat će poboljšati neke stvari na samoj web-stranici te je malo više proširiti na županiju'. 'Kafotka kako ju vodim predstavlja, koliko znam, jedinstven projekt u Hrvatskoj. Postoje neki slični pokušaji i stranice nekih gradova poput Zagreba i Ogulina, ali oni su na Facebooku kao profili i/li stranice, ili grupe', kaže Neskusil, koji svake godine održim barem po jednu izložbu u karlovačkoj Gradskoj knjižnici Ivan Goran Kovačić, a financirane su iz natječaja gradskog programa za kulturu Karlovca. Do sada su to bile izložbe 'Karlovčani u Prvom svjetskom ratu', 'Domovinski rat' (njegove autorske fotografije), 'Drugi svjetski rat na drugi način' i 'Tri fotografa', a ove godine tijekom Noći knjige postavit će izložbu '1912.' na kojoj će izložiti 12 fotografija Karlovca iz 1912., a svaka fotografija ima pečat fotografskog zavoda iz Praga i sve će biti velikih formata - 100 puta 70 centimetara.

I Dinkov otac Zdravko Neskusil poznati je karlovački fotograf i ljubav prema fotografiji bila je zarazna pa je i Dinko već u prvom razredu osnovne škole snimio cijeli razred na školskom izletu. Za sebe će ovaj profesionalac, koji je radio i kao ratni fotoreporter, reći da je fotograf opće prakse koji voli apsolutno svu fotografiju premda mu je istinska ljubav life fotografija, a o razlici između fotografije, koju smatra najjačim medijem, nekad i danas kaže: 'Čaroliju filma, kao i kvalitetu i ljepotu klasične, analogne fotografije ne može mi nadomjestiti nikakva digitalija, ali digitalna fotografija danas omogućila je istinski komfor u radu i u današnjem tempu života i sveopćem neimanju vremena ni za što, omogućila mi je da se i dalje i još jače bavim fotografijom, tako da veliko hvala i digitaliji.'

S obzirom na to koliko dugo prebire po fotografijama u arhivu sjećanja, neizbježno je pitanje o, premda bi se toliko toga moglo reći, ključnoj razlici grada nekad i danas, a on odvraća: 'Karlovac nekad svima nama je ljepši jer smo bili mladi i iz perspektive primjerice pedesetogodišnjaka gledamo svoju mladost i kakva god ona bila, bila nam je najljepša jer je bila naša. Kada gledam realno grad iz primjerice sredine 1970-ih godina, a ja sam 1966. godište pa mogu o tome, a i rođen sam na Šancu u strogom, starom centru, masa ulica u centru nije bila asfaltirana, kupalište se nije kosilo, trava na Vunskom je po ljeti bila visoka metar, trava u Šancu je ljeti bila veća od nas djece, hvatali smo i ubijali štakore kojih su bili puni parkovi, WC na autobusnoj stanici na Korzu smrdio je na 100 metara, nismo imali benzina, banana, ulja ili kave, tako da je danas grad uređeniji, ljepši i sigurno bolji.'

'Pa opet - Radićeva je tada bila centar života, desetak kafića, život koji počinje ljeti u sumrak i traje gotovo do jutra, puna ulica mladih, Hrvatski dom, koncerti - Film, Zabranjeno pušenje… Novi val', prisjeća se Neskusil i vrti film: 'Karlovac danas - mladi žive na neki drugi način, ovo je njihova mladost, izazovi su drugačiji, imam sina od 18 godina i njemu su to samo priče i uspomene starca – on ima neku svoju mladost i uspomene za neku buduću Kafotku… Ili možda ovu ako opstane dvadesetak godina ...'