Kao poznata pjesnikinja, spisateljica, šansonjerka, glumica i kolumnistica, 82-godišnja Svetlana Makarovič već je desetljećima dio slovenskog kulturnog kanona. Njezine pjesme i romani za mlade izučavaju se u lektiri, šansone i popevke emitiraju na radiju i televiziji dok u satiričnim djelima, ali i novinskim kolumnama, razbija mitove i kritizira zadrtost konzervativnih slojeva slovenskog društva. Nakon što je 2012. doživjela moždani udar država ju je smjestila u dom za zaslužne starije osobe u ljubljanskom naselju Trnovo te se od tada znatno više bavi aktivizmom i sudjeluje u prosvjedima na ulicama glavnog slovenskog grada, nerijetko s crvenom petokrakom na reveru. Zbog toga je, osobito tijekom vladavine Janeza Janše, često predstavljala trn u oku slovenskom desnom establišmentu, koji je smatra 'simbolom ljevičarske kulturne dekadencije'.

Svetlana Makarovič u slovenskoj je kulturnoj javnosti poznata i po činu odbijanja Prešernove nagrade 2000., kad ju je odbila jer je među laureatima bio i pater Marko Rupnik, poznati isusovački svećenik i slikar, nedavno optužen za zlostavljanje redovnica u vjerskoj zajednici koju je vodio. Dvadeset tri godine kasnije Makarovič je u pismu Upravnom odboru Prešernove zaklade, koje je naslovila i na predsjednicu parlamenta Uršku Klakočar Zupančič te predsjednicu države Natašu Pirc Musar, zatražila da joj se nagrada koju je odbila ipak uruči, u svjetlu novih okolnosti koje se tiču optuženog svećenika kojemu bi, po njezinoj ocjeni, nagradu trebalo oduzeti. Uz nagradu, zatražila je 'novčani dio' koji je, kako navodi, dogovorila prilikom razgovora u Ministarstvu kulture, na čijem je čelu Asta Vrečko iz stranke Levica, za koju Makarovič ne krije simpatije.

Uslijedila je polemika s Upravnim odborom Prešernove zaklade koje navodi da ne postoje zakonske pretpostavke da se Prešernova nagrada oduzme laureatu te da nagrada namijenjena njemu nema veze s nagradom koju je Makarovič svojedobno vratila. Ovo je potvrdila i ministrica kulture Asta Vrečko te smatra kako bi bilo najbolje kad bi optuženi svećenik Rupnik sam vratio tu nagradu. Predsjednica Slovenije Nataša Pirc Musar također je ocijenila da je neprimjereno uručivati odbijenu nagradu 23 godine kasnije.

Makarovič se ipak nije dala smesti te je nakon završetka službenog dijela programa samoinicijativno izašla na pozornicu, u društvu aktivista i redatelja Jaše Jenulla i pjesnika Borisa A. Novaka. Makarovič je pročitala ulomak iz pjesme 'Zla runa', koji završava znakovitim stihom: 'Žaljenje djelo ne briše.' Nakon što je Makarovič izašla na pozornicu, dio Upravnog odbora Prešernova fonda demonstrativno je napustio dvoranu, a ostatak publike nagradio ju je gromoglasnim pljeskom.

Kako javlja portal javne televizije RTVSlo, predsjednik upravnog odbora Prešernove zaklade Jožef Muhovič prokomentirao je nastup Makarovič riječima da mu nije smetao, no da je po njemu riječ o samoinicijativnom recitiranju koje ne smatra dobrodošlim. Ocijenio je da se ovaj problem može riješiti na dva načina - izmjenom zakona o Prešernovoj nagradi ili lex specialisom, koji bi se odnosio samo na Makarovič. Ipak, ocijenio je da se za takvo nešto trebaju spustiti tenzije i smanjiti 'atmosfera pritiska u javnosti'.

Ministrica kulture Vrečko ocijenila je da je manifestacija bila sjajna i da su svi ovogodišnji laureati iznimni umjetnici te da je pljesak koji je Makarovič dobila bio - prekrasan. 'Živimo u demokratskoj zemlji, čak i Prešernovo povjerenstvo ima različita mišljenja, tako je i tako treba biti', prokomentirala je činjenicu da je dio članova Prešernove zaklade napustio dvoranu tijekom izvanprotokolarnog nastupa Makarovič. Tako je okončana još jedna epizoda slovenske kulturne trakavice koja, kako je to čest slučaj u ovoj zemlji, otkriva duboke političke i ideološke podjele u susjedstvu.