'Već se preko 30 godina raznim projektima pokušavam vratiti u hrvatsku kinematografiju, ali bez uspjeha - nema nikakve šanse da uđem u taj zatvoreni krug ljudi koji si međusobno dijele novac, ponašajući se kao producenti, ali bez ikakve odgovornosti za uspjeh, odnosno neuspjeh filma, koji se na koncu ipak prije svega mjeri publikom u kinima, osim, dakako, ako se ne radi o naslovima koji su eksperimentalni, amaterski ili na drugi način namijenjeni užem krugu ljudi', kaže nam Zafranović čiji dugogodišnji projekt 'Djeca s Kozare' nije prošao na nedavnom natječaju HAVC-a u kategoriji dugometražnog igranog filma. Nakon te, još jedne odbijenice, Zafranović je odlučio da više neće aplicirati na HAVC-ove natječaje jer je situacija postala jednostavno 'uvredljiva', a zbog svega se pismom obratio i premijeru Andreju Plenkoviću.

'Tražim sastanak s njime jer sam u Hrvatskoj izložen političkom teroru i onemogućeno mi je slobodno stvaranje u zemlji koja se naziva demokratskom', tvrdi Zafranović.

'Danas je stanje takvo da filmaš, ako želi snimati, mora ići na kojekakve radionice i skupljati si bodove. Pa zamislite jednog Fellinija da hoda po radionicama i kupi bodove. Takva praksa je van svake pameti i treba se hitno mijenjati. Potrebne su komisije, a takve su Česi uspjeli sačuvati, u kojima je 10-15 članova, autoriteta iz raznih branši, a ne samo režiseri koji ocjenjuju druge režisere. Naravno da će u takvoj situaciji prevladati ljubomora jer ti je to konkurencija i prirodno je da odbacuješ sve ono što je kvalitetnije od tvoga', kaže Zafranović, kojemu je, s druge strane, ovih dana Filmski centar Srbije, njihova verzija HAVC-a, odlučio za 'Djecu s Kozare' dati 30 milijuna dinara, odnosno oko 255 tisuća eura. To je u Srbiji odjeknulo kao prilična vijest budući da je i tamo posljednjih godina Zafranović za ovaj projekt redovito dobivao odbijenice. Zbog jedne od njih 2018. tadašnji je predsjednik komisije FCS-a Žarko Dragojević iz protesta dao ostavku.

'Srbima sam se za pomoć obratio jer u Hrvatskoj nikako nisam prolazio, no i tamo, kao i manje-više u cijeloj Europi stanje je takvo da nema više producenata koji financiraju filmove, već sve financira država pa je to prava bitka u kojoj je teško proći ako nisi uz vlast. Vučja jama u koju se baci komad mesa na koji svi navale. Tko je bliži, taj i mazne. Ovo što sam dobio od FCS-a nekih je 10 posto od financija potrebnih za film i sad mi slijedi jedno dugotrajno i mučno traganje za daljnjim izvorima', kaže Zafranović koji će preostali budžet pokušati namaknuti uz pomoć Euroimages te koprodukcijama iz Češke, u kojoj živi, Francuske i zemalja bivše Jugoslavije.

O političkom teroru kojem je izložen u Hrvatskoj kaže da je to produkt propagande vođene protiv njega 1990-ih, kao autora filma 'Okupacija u 26 slika', koji su neki ljudi ratnih '90-ih smatrali antihrvatskim.

'Tražim da se s mene skine etiketa 'antihrvata' ili nedovoljno čistog Hrvata i da se gledaju moj rad i kvaliteta', kaže Zafranović koji je dobitnik dviju pulskih Zlatnih arena - za spomenutu 'Okupaciju' i 'Pad Italije', dva dijela 'revolucionarne trilogije' koju zaključuju 'Večernja zvona' te je jedini hrvatski redatelj čiji su filmovi prikazani u službenoj konkurenciji triju najvećih filmskih festivala - u Cannesu, Berlinu i Veneciji.

Opus mu je obilježilo bavljenje traumama Drugog svjetskog rata, a za 'Djecu Kozare' pokojni Arsen Diklić, poznat kao scenarist legendarnih filmova 'Ne okreći se, sine' i 'Salaš u malom ritu', scenarij mu je napisao još krajem 1980-ih. Ranije je Zafranović komentirao da je u pitanju izvanredan scenarij, najbolji koji je imao u rukama, te da je riječ o čišćenju Kozare i izbjegličkim kolonama koje su završavale u Jasenovcu, u dječijim logorima. Istaknuo je i neophodnost da se krikom obrati ovoj sredini i čovječanstvu koje je zaboravilo što je donio Drugi svjetski rat, kakvu mržnju je pobudio i kakve zločine je počinio.

Temom stradanja djece u NDH pozabavila se i redateljica Dana Budisavljević u svome prvom igrano-dokumentarnom filmu 'Dnevnik Diane Budisavljević' za koji je 2019. dobila pulsku Zlatnu arenu.

'Drago mi je da je taj film tako dobro prošao kod publike i što je netko konačno otvorio temu koja je stalno stajala po strani. 'Dnevnik Diane Budisavljević' svakako je zaslužio da bude cijenjen, ali moj film će po svojoj udarnoj snazi biti nešto sasvim drugačije', najavljuje Zafranović.