Uz autora, knjigu u izdanju Algoritma je predstavila Olja Savičević Ivančević, a razgovor je moderirala Patricija Vodopija.

U Lucićevoj pjesničkoj zbirci kojom prevladavaju melankolični tonovi Splita i Mediterana dominiraju splitski redikuli koji su gradu darivali smijeh, pa makar zauzvrat dobivali ironični podsmijeh. Na kraju knjige je pridodan i pojmovnik, koji je zapravo bio neophodan za puno razumijevanje Lucićevih pjesama izvan Splita, ali i za generacije koje su se rodile nakon 1970. godine.

Junaci u zbirci su u Splitu dobro poznati Pajdo, Karuzo, Stipe Bala, Mare Žebon, Ante Šamplan, a naslov je preuzet iz pjesme o Stipi Bali.

Nakon kraćeg uvoda, knjigu je u prepunom klubu Quasimodo predstavila Olja Savičević Ivančević koja je odmah istaknula da je ova zbirka poezije priča o Splitu. Autor naslovnice je još jedan 'feralovac' Alem Ćurin, a sadržaj unutar knjige je podijeljen u šest mijena ili cjelina.

'U ovom gradu iz kojeg već godinama ne stižu dobre vijesti, prvo su se povukle ili propale dobre stvari, ali poezija je, hvala na pitanju, odlično, nikad bolje. Knjiga poezije 'Mjesec iznad Splita' je definitivno dobra vijest i očigledno čudo, knjiga koja je grad', rekla je u uvodu Olja Savičević te nastavila: 'Lakše je biti normalan, dobro ugođen i prilagođen, teže je biti svoj, sam nasuprot svih. Zato je ova knjiga počast gradskim redikulima i luđacima svijeta koji su svjetlost svijeta, jer mi gledamo, oni vide, mi se smijemo, a oni su smijeh, a završava bilješkom o piscu koji se smije da se ne ubije.'

Nakon uvoda, sugestivnim glasom je Predrag Lucić odrecitirao najprije pjesmu o Stipi Bali, iz koje je preuzet i naslov zbirke, a slijedile su pjesme o Pajdi i Anti Šamplanu.

Autor je naglasio da se zbirka počela stvarati sasvim slučajno, da bi od planiranih 60 narasla na 180 stranica koje su nastale u dahu. Lucićeva poezija je duhovita i humanistička, ali i duboko ironična i sarkastična, istovremeno i vrlo satirična, na način kako je on to svojevremeno radio u upokojenom tjedniku Feral Tribune.

Predstavljajući svoju poeziju, mada je naglašenoda je na određeni način to posveta Smojinom Splitu, Lucić nije propustio kazatida neće izjaviti ljubav prema svom gradu. 'Dubrovnik svake godine Ljetnimigrama na mjesec dana pokušava grad pretvoriti u teatar. Mi u Splitu to netrebamo, grad je kroz cijelu godinu jedan veliki teatar', zaključio je Lucićiznimno uspješnu promociju zbirke pjesama 'Mjesec nad Splitom'.

ANTE ŠAMPLAN

Ante Šamplan
Svoju sliku gleda
Na vratima svake
Vinarije splitske
Oštarije konobe krčme
Tratorije birtije
Na svim splitskim
Vratima žeđi
Za kojima Anti Šamplanu
Redarstvo zabranjuje strogo
Da itko nalije kap

Njemu koji uskače u more
Oficiru kad upadne sablja
Popu križ
Majci Mare
Ribaru kašeta srdela

Njemu koji vadi Slipca Begu
Svaki put kad mulci ga navuku
Da hoda po moru u portu
Dok bigotno pučanstvo na Rivi
Ismijava ćoravog Isusa

Njemu koji pod morem diše
Jer mu gore ni zraka ne bi dali
Da se taj zrak u bačvama čuva
I da se toči u kvartirima

Njemu kažu za njegovo dobro
Ne daju da dobro mu bude
A dobro je samo kad vino
U glavi mu pokrene val
Iz kojeg izranja slike i boje
U kakve grad nitko ne zna potopit
Ni garbinada ni noć ni zla zora
Čak ni šjor Vidović Emanuel

Njime što je vadio morske sirene
Čiketima ribarskim raznesene
Oni plaše svoje jezičave žene
U žmul vina da utopit će ih on

Njega Antu Božića Šamplana
Koji kažu dupla pluća ima
U šibensku odvode ludnicu
Čim mu vino dupli dade dah

Ante Šamplan
Svoju sliku trga
Na vratima krčme na Šperunu
Iznutra ga obješen na zidu
Blijedo gleda
Aleksandar
Kralj

Jebem ti državu
Vaše Veličanstvo
I jebem ti zakone njene
Koji Šamplanu i kralju
Ne daju živit ni pit
Evo i tvoju ću iskidat sliku
I naručit svakom po kvartir
Pa nek nas skupa
Moj kralju
Gone u Šibenik