U romanu 'Četvrti čovjek' Marinka Koščeca četiri prijatelja odrastaju u Grintovcu gdje svjedoče i sudjeluju u usponu, korporativiziranju i gotovo etatiziranju mafijaškog carstva kojemu se na čelu nalazi Doktor sa svojom obitelji: suprugom Ankicom i djecom Gojkom, Vladom, Jadrankom i Ivom. Poslovi se razvijaju od gospodarenja kanalizacijom preko čarobnih pretvorbi do osnivanja i registriranja svega i svačega, pa i širenja na prekogranične poslove zbog kojih je trebalo odraditi i rat i mir s "famiglijom" sa susjednog brega.

'Čovjek bez dna' Dejana Šorka roman je u tri dijela koji se događaju ranih 70-ih, 1991. i danas.  Ante Kartum pojavljuje se kao agent tajne službe. Neuništivi Kartum i sam je sustav, duh koji ne staje i ne nestaje, i ontološka i onkološka kategorija u kojoj se istina i laž dovedeni do apsurda prevrću, bratime i poništavaju, jer i za jedno i za drugo potrebna je čvrsta točka u svemiru, pa bilo to i dno. Užas čovjeka bez dna time je veći, jer njemu, kao ni onima uhvaćenim u njegove mreže – nema izbavljenja.

U pričama 'Birali ste broj koji se ne koristi' Antonije Novaković u fokusu su pojedinci i njihovi odnosi. Tek na motivu ili dva ovim se pričama u pravilu otvara provalija u koju se urušava cijela priča ili se pak stvara tenzija koja kulminira antiklimaksom. Povrh svega, priče nemaju poantu, samo naboj, zjape prijeteći otvorene kao rane života, smisla, uma... Motivacije likova su skrivene i neizrečene, tek nejasno naslućene, a slično je i s logikom priče koju naša potreba za motivacijom i narativnim razvojem traži, kako bismo smirili neuređenost i apsurdnost svijeta, kako bismo se smirili, jer ove priče uznemiruju, čak znaju biti i čehovljevski jezovite, tim više što su tako objektivno dane.