Emisija 'U svom filmu' Tončice Čeljuske prikazuje se već nekoliko tjedana i uglavnom nije vrijedna spomena. Ne događa se u toj emisiji ništa strašno loše ni ništa strašno dobro - jednostavno je bezlična, što je u nekim slučajevima fascinantno jer su u njoj gostovale osobe kao što je, na primjer, Davor Pavuna, koji sa svojim nevjerojatnim izjavima i nastupima uvijek čovjeka, ako ništa drugo, uspije nasmijati, no tako je kako je. Očigledno loše koncipirana emisija u kojoj se, izgleda, smatra da je dovoljno sjesti nasuprot gostu i postavljati vrlo općenita pitanja, zapravo i ne može ispasti mnogo zanimljivija ili relevantnija.

Sinoć je, međutim, Tončica Čeljuska zagazila u nešto zahtjevnije vode. Kao gosta u emisiju dovela je turskog megapoduzetnika Ferita Sahenka, jednog od najbogatijih ljudi na svijetu i jednog od zapaženijih ulagača u hrvatsku privredu. No kada kažem da je dotični gospodin bio nešto veći zalogaj za voditeljicu ove emisije, ne mislim pritom ni na temu ni na lik i habit Ferita Sahenka. Ni slučajno. Razina razgovora koja se održavala u sinoćnjoj emisiji nije bila ništa zahtjevnija od svih dosadašnjih - čak bih se usudila reći da su pitanja bila još poopćenija, gosta se rijetko tražilo da nešto dodatno objasni niti ga se ičime pokušavalo izazvati, pa smo dobili skoro sat vremena praktički propagandnog intervjua, u kojem je Sahenk pričao o tome kako je njegov biznis super i kako uči iz pogrešaka i kako su mu najvažnija agilnost, sinergija i ostale fore iz poslovnjačkog žargona. No za takvu općenitu spiku postoji i razlog.

Sinoćnje je gostovanje, naime, od svih dosadašnjih za voditeljicu ove emisije bilo zahtjevnije i teže zato što je razgovor vođen na engleskom jeziku. E, to je već bila borba. I to borba u kojoj je bilo teško ostvariti dinamičan razgovor.

Odmah ću se ograditi - engleski na kojem je Tončica Čeljuska razgovarala sa svojim gostom nije BAŠ CIJELO VRIJEME bio loš. A, ne. Bilo je vidljivo da je neka pitanja i napomene pripremila unaprijed i da ih je netko tko dobro barata engleskim jezikom pregledao. U tim smo se slučajevima mogli diviti kako je izvrsno svladala neke izraze kao što su what is crucial in assessing the course of action i slično, no mogli smo se diviti i njezinu naglasku te pojedinim egzotično izgovorenim riječima (primjerice, ATLIIIITZ za athletes). No dok se držala papira na kojima su bila vješto sročena pitanja na engleskom, to je još nekako i išlo. Zabava bi nastupila kada bi se odvažila na free-styling i kada bi joj iz usnica izašle rečenice nalik sljedećoj: 

'Let's watch the short film what about you and your businesses think the people which work a long time ago with your company.'

Prava je sreća što je to bila najava za prilog, a ne pitanje ili napomena upućena gostu jer doista nisam sigurna bi li je čovjek razumio. Jest, Ferit Sahenk je kozmopolit koji je navikao na svakojake varijante broken English izričaja, ali svejedno. Da je na gore citiranu rečenicu odgovorio s: Esqueeze me, baking powder? - nitko mu živ ne bi zamjerio.

Usput budi rečeno i prije nego što pomislite: 'Ah, pa što sad - žena se zbunila u jednoj rečenici, zašto je kritizirati zbog toga, svakome se može dogoditi', moram reći da gore citirana engleska rečenica možda jest greatest hit iz intervjua, ali nipošto nije jedini biser. Bilo ih je sasvim dovoljno da čovjek odahne svaki put kada bi gđa Čeljuska podigla papire i počela koncentrirano čitati točno sročene rečenice na engleskom. Jer koliko god to štreberski, neinventivno i ukočeno izgledalo, bilo je bolje nego kad bi usput i ko fol opušteno gostu ispalila: 'You are fast and agility.'

Naravno, to nesnalaženje u jeziku moralo se odraziti i na sam sadržaj razgovora. Uza sav trud drugih suradnika, koji čak znaju snimiti i zgodne filmiće o gostima (bilo ih je i sinoć!), emisija 'U svom filmu' ni inače ne uspijeva uspostaviti neku zanimljivu razgovornu dinamiku između voditeljice i gosta, a ovaj put nikakve dinamike uopće nije bilo. Budući da se voditeljica nikako nije smjela udaljavati od pitanja koje je imala na papiru - a kada bi to učinila, svatko tko imalo zna engleski bi se sakrio iza dekice na kauču pred televizorom - cijela je emisija izgledala kao jedan podulji monolog hiperuspješnog poduzetnika o tome kako je on super i kako sve zna o poslu, životu, Hrvatskoj, sinergiji i agilnosti. Falilo je još samo malo divljenja i proverbijalnog ljubljenja bika među rogove pa da se sve pretvori u još jednu kompleksašku epopeju o fascinantnom bogatašu 'od kojeg bismo svi mogli nešto naučiti'. I pritom za to uopće ne treba kriviti gosta. Čovjek je uspješan, bogat i poduzetan, normalno da će, ako ga nitko ne izazove da govori o bilo čemu drugome, govoriti samo o tome. 

No HTV-ovci i gđa Čeljuska zbilja mi nisu jasni. Ionako su razgovor snimali - nisu ga emitirali uživo. Ionako su ga barem malo morali montirati. Zašto su se onda uopće upuštali u avanturu s engleskim jezikom? Mogli su se lijepo poslužiti prevoditeljem i pustiti voditeljicu da govori onaj jezik koji joj očito jedini koliko-toliko dobro ide. Ovako se samo stvorila još jedna prilika za sramoćenje. A njih čak i bez takvih bisera na HTV-u ima dovoljno.