Svaka čast svima koji su sinoć bez problema do kraja odgledali emisiju 'U svom filmu'. Ja sam je morala triput vraćati unatrag i gledati ponovno jer bih svako malo padala u san. S vremena na vrijeme bi me razbudilo trash šarenilo u bizarno uređenom studiju, tu i tamo bi me trgnulo nešto živosti iz priloga kojime je dodatno predstavljana gošća, ali inače ne samo što mi je bilo teško održati koncentraciju pa i budnost kroz cijelu emisiju, nego mi je to teško i sada, kada o njoj trebam nešto napisati.

Bilo bi čak i lakše kada bih o emisiji mogla napisati nešto strašno loše. Nije da mi je to poseban gušt, ali kada je neka emisija totalni krš, s obiljem kikseva, lapsusa, gluposti i propusta, onda se čovjek barem malo razljuti, poteku mu adrenalinski sokovi, ima kakvo-takvo, pa makar i negativno nadahnuće. Novi talk-show Tončice Čeljuske, u kojem je sinoć ugostila uspješnu sportašicu Sandru Perković, nema čak ni takve karakteristike. U njemu ništa nije upečatljivo, iznimno, pa čak ni zanimljivo - bez obzira jesu li te upečatljivosti, iznimnosti ili zanimljivosti dobre ili loše. 

Nezgodno je to - jer u najavama za emisiju pisalo je da autorica želi kroz razgovore s uspješnim osobama i njihovim pozitivnim pričama nadahnuti druge da se i od svoje priče potrude učiniti nešto dobro. Jedino na što je mene sinoćnja emisija nadahnula bilo je to da pogledam što se trenutačno vrti na svim ostalim TV kanalima koje imam u paketu. Mislim da takav stupanj monotonije nisam doživjela ni prilikom slušanja izvješća o vodostaju rijeka, što, doduše, ovih dana baš i nije dobar primjer za usporedbu, ali znate na što mislim.

Sandra Perković bez sumnje je zanimljiva osoba i može se s njom razgovarati tako da to bude gledanja i slušanja vrijedna emisija. Tončica Čeljuska dugogodišnja je djelatnica informativnog programa HRT-a i nije pred kamere pala s Marsa. Na papiru ne izgledaju kao kombinacija koja bi proizvela ovako bezveznu i momentalno zaboravljivu emisiju. No ono što je u njihovoj kombinaciji, tj. u njihovu razgovoru pred kamerama sinoć bilo problematično jest koncept, odnosno preslobodno osmišljena forma talk-showa. Jest, u najavi emisije Čeljuska je pokušala postaviti taj koncept - rekla je da želi predstaviti određene osobe iz njihove vlastite perspektive, iz njihovog 'filma' - i u redu - ali čini se da, osim te pretpostavke, za konkretan razgovor u studiju nisu utvrđeni nikakvi drugi, precizniji okviri, da voditeljica nije ni sama sebi točno definirala koje su joj glavne točke interesa u razgovoru, kakav će joj biti ton komunikacije, kako će usmjeravati razgovor, kako ga 'razigravati' ako zapadne u rukavac, kako će sama pridonijeti dinamici...

Kada se ništa od toga ne pripremi, kada tako 'slobodno' (čitaj: lijeno i nedorađeno) postaviš koncept ovakve emisije, onda se dobiva ovakvih sat vremena, prerazvučenih do plakanja, tematski raspršenih i nefokusiranih, bez imalo osobnosti i zapravo bez ikakvog svojeg filma. Nijedna od njih dvije sinoć u studiju nije rekla ništa posebno krivo. Ali nisu rekle niti išta što bi se zapamtilo. Izgledale su, zapravo, i zvučale kao da se razgovorom pripremaju za emisiju, a ne kao da je snimaju. 

I to je bilo dosadno. Neviđeno glupa scenografija svemu je tome samo još dodavala dojam kao da se nalazimo izvan normalnog vremena, prostora i zdrave pameti. Jedino bi prilozi tu i tamo prodrmali atmosferu. Ako ste izdržali do kraja u jednom 'cugu', svaka vam čast. No ako niste, i ako ste se radije odlučili buljiti u zid, prati kupaonicu ili odvesti susjeda na burek - dobro ste učinili. Bio je to samo još jedan loše postavljen HTV-ov talk show, koji će se, ako se nešto drastično u njemu ne promijeni, vrlo brzo potpuno istrošiti i nitko ga se neće sjećati.