Matica hrvatska u petak je Izjavom o prisvajanju hrvatske književne baštine u izdanjima Matice srpske reagirala na nedavno objavljivanje djela Marina Držića u ediciji Deset vekova srpske književnosti, ocijenivši to bezočnom krađom i otimačinom.
Matica hrvatska kao čuvarica i skrbnica za sveukupnu hrvatsku kulturu, ističe se u Izjavi, dužna je reagirati na ovu 'bezočnu krađu/otimačinu'.
Napominju da bi bilo 'lijepo i korisno čuti vijest da Matica srpska promiče hrvatsku književnost i objavljuje djela hrvatskih književnika' i smatraju da to u normalnim okolnostima ne bi trebalo biti nevjerojatno i neizvedivo.
Jer, ističu, prvi od ciljeva zacrtanih uspostavom matica u slavenskih naroda bio je upoznavanje svoje nacionalne kulture, a onda i kulture drugih naroda i sredina, što je određeno i prvim Pravilima Matice hrvatske i prvim statutom Matice srpske.
Svjedoci smo megalomanskog projekta Matice srpske
'No, već duže vrijeme svjedoci smo megalomanskog projekta Matice srpske pod nazivom 'Deset vekova srpske književnosti' u kojem su se našli stari hrvatski pisci koji su stvarali u Dubrovniku objedinjeni pod zajedničkim nazivnikom srpske književnosti. Povijest srpskog svojatanja hrvatske književne i kulturne baštine ponavlja se, na žalost, već dulje od dva stoljeća, od prvih tiskanih izdanja Vuka Karadžića, pa je stoga potrebno tu pojavu promotriti imajući u vidu tri razine', ističe se u izjavi Matice hrvatske.
Riječ je o kulturološkoj, stručno-jezičnoj i političkoj razini prisvajanja hrvatske književnopovijesne baštine, a kada je riječ o kulturološkoj razini, Matica smatra da je objava djela najznačajnijih hrvatskih pisaca koji su djelovali u 16. i 17. stoljeću u Dubrovniku, pod zajedničkim nazivnikom 'Deset vekova srpske književnosti', trajni pokušaj srpske kulturne elite da sanira srpski književnopovijesni diskontinuitet.
Sa stručno-jezične razine, ističu, dubrovačka jezična praksa, kao i jezik književnih djela nastalih na tome području, ne mogu se poistovjetiti sa srpskim jezikom, nego je riječ o dijalektu hrvatskoga jezika, temeljenom na ijekavici i štokavštini uz sporadičnu nazočnost ikavizama, kojima se služe Hrvati, a rasprostranjen je od Pelješca do Prevlake na granici s Crnom Gorom.
Ministarstvo KULTURE:
Matica srpska opet pokušava prisvojiti hrvatsku književnu baštinu
Ministarstvo kulture pridružilo se u petak ocjeni Matice hrvatske iznesenoj u Izjavi o prisvajanju hrvatske književne baštine u izdanjima Matice srpske te ističe da je riječ o oglednom primjeru još jednog posezanja za hrvatskom kulturom i tradicijom i pokušaju njezina prisvajanja.
'Ovaj novi incident ogledni je primjer još jednog pokušaja posezanja za hrvatskom kulturom i tradicijom, a temelji se na jezično-kulturnom imperijalizmu koji je inaugurirao Vuk Karadžić tezom po kojoj su svi štokavci Srbi. Iako znanstveno osporena i u praksi neprimjenjiva, ta je teza bila i ostala temelj srpske nacionalne integracijske ideologije', ističu na upit Hine iz Ministarstva kulture.
Dodaju da su brojni hrvatski autori koji su se našli na popisu Deset vekova srpske književnosti, stvarali u okrilju hrvatske književnosti, smatrajući sebe njezinim dionicima.
Ministarstvo kulture se, kako navode, pridružuje ocjeni koju je Matica hrvatska iznijela u Izjavi o prisvajanju hrvatske književne baštine u izdanjima Matice srpske kojom je reagirala na nedavno objavljivanje djela Marina Držića u ediciji Deset vekova srpske književnosti.
'Matica hrvatska rasvijetlila je bit problema s različitih razina, jasno upozorivši na nedopustivost i neodrživost takvog prisvajanja tuđe kulturne baštine. S obzirom da se prisvajanja hrvatske kulturne baštine učestalo ponavljaju, i druge hrvatske kulturne institucije, kao i povjesničari književnosti i jezikoslovci jasno su iznijeli osudu takvog čina', zaključuju iz Ministarstva.
Iza prividnog interesa za hrvatske pisce stoji isključivi interes za hrvatskim prostorom
Na političkoj razini, ističe se u izjavi, prisvajateljima nisu sami po sebi važni ni Gundulić ni Držić, čija su djela upravo otisnuta, ni ostali hrvatski književnici i njihova djela, važan im je hrvatski teritorij koji nikada nisu uspjeli posvojiti i osvojiti ni kulturom ni ratnim operacijama.
'Iza prividnog prvorazrednog interesa za hrvatske pisce stoji isključivi interes za hrvatskim prostorom, za hrvatskim morem', naglašavaju iz Matice, dodajući kako treba upozoriti i na 'činjenicu da srpska kulturna elita u svojim povijesnim posezanjima nije uspjela uskladiti ciljeve sa srpskom političko-vojnom elitom'.
'Više puta je srpska vojska napadala i uništavala sva ona dobra i vrijednosti koje je kulturna elita željela i još uvijek želi prisvojiti. Ta je spoznaja ostavljala u nama osjećaj nesigurnosti i nemira sve do devedesetih godina dvadesetog stoljeća i konačne pobjede nad srpskom vojskom i uspostave samostalne i slobodne države Hrvatske. Sada imamo svoju državu koja štiti i naše granice i naše materijalne i duhovne kulturne vrednote. I ova otimačina hrvatskih pisaca i njihovih djela, u izdanjima Matice srpske, apsurdna je pojava', poručuju iz Matice.
Takav model krađe i prisvajanja tuđega, naglašava se u Izjavi, rasplinut će se jednog dana kao što se samoukinuo i netragom nestao serbokatolicizam 19. stoljeća u Dubrovniku, upravo stoga što u Srbiji nikada nije bilo prihvaćeno srpstvo bez pravoslavnog ekskluzivizma.
Na kraju izjave Matica ističe kako je bila dužna reagirati na tu 'bezočnu krađu/otimačinu'. 'Ali, to nam je i upozorenje da žurnije i sveobuhvatnije objavljujemo djela hrvatske književnosti, da ih promoviramo i uvijek iznova na njih podsjećamo, da ih približujemo našoj mladeži, uprizorujemo na pozornicama, da ih prevodimo na strane jezike i na taj način omogućimo i strancima da ih čitaju i otkrivaju njihovu dubinu, značenje i poruke. Istodobno da se veselimo kada pripadnici drugih naroda, pa i Srba, objavljuju djela hrvatskih književnika', stoji u Izjavi koju potpisuju predsjedništvo Matice hrvatske i Ogranak Matice hrvatske u Dubrovniku.
