Snimanje druge sezone serije koja je u prvoj svojoj sezoni pokrila sve događaje iz knjige ili nekog sličnog predloška po kojem je snimljena može biti zeznuto. Znalo je uspjeti, kao u slučaju serije 'Preostali', čijom se drugom i trećom sezonom autor Damon Lindelof (barem što se mene tiče) iskupio za sve gluposti koje je učinio s krajem 'Izgubljenih', no češće mi padaju na pamet oni drugi primjeri, kao što su druga i treća sezona 'Sluškinjine priče'. Televizijsko proširivanje priče iz romana koji imaju zaokružen zaplet, rasplet i epilog samo je po sebi pomalo perverzna ideja i jasno je da se druge i daljnje sezone serija snimljenih po takvim romanima snimaju samo zato što će ih gladna publika gutati bez obzira na sve, a gladna publika donosi najviše love. Zato kod snimanja takvih nastavaka treba imati neku dosta jasnu ideju, koncept, plan.

Prva sezona 'Malih laži' bila je upravo takva serija - serija snimljena po romanu sa zaokruženom pričom. Imali smo ubojstvo, imali smo pet bogatih i privilegiranih žena koje su očito bile umiješane u to ubojstvo, imali smo njihove međusobne povezanosti i odnose, imali smo i cijelu zajednicu apsurdno šminkerskog kalifornijskog gradića Montereya koja je pratila razrješavanje tog ubojstva, imali smo nadmudrivanje i natjecanje tih mama na roditeljskim sastancima u lokalnoj osnovnoj školi, imali smo njihove kuće uz obalu oceana od kojih su nam - čak i kad su bile u skromnijoj varijanti - rasle zazubice, imali smo dosta jaku priču o zlostavljanju i mentalitetu žrtve nasilja u braku, a imali smo i nešto ženske solidarnosti. Sve je to, na kraju, nekako zaokruženo i zaključeno, pa kad je najavljena druga sezona, vjerujem da nisam bila jedina koja se zapitala: 'A što sad?'

E, pa, kako se pokazalo ovih dana, kada je na HBO-u počelo prikazivanje druge sezone 'Malih laži', 'Male laži' nisu se uhvatile u istu klopku kao i 'Sluškinjina priča'. Iako im je druga sezona bez sumnje snimljena s istom motivacijom - da se još malo kapitalizira na interesu publike - njezini su tvorci ipak nešto više poradili na razvoju daljnje priče. Ruku na srce, imali su i jednostavniji zadatak jer je daljnji razvoj priče u slučaju kada je riječ o nekolicini privilegiranih žena s kućama ponad oceanskih hridina ipak nešto manje zahtjevan nego razvoj priče u slučaju kada je riječ o opresivnoj teokraciji koja porobljuje i siluje žene, a kojom se simboliziraju sve opasnosti nepravednog odnosa prema ženama u društvu. No ipak - prema prve tri epizode koje su dane novinarima na uvid, čini se da su tvorci 'Malih laži' bili nešto mudriji.

Kako su to postigli? Pa evo, ovako. U seriju koja je već ionako imala tešku artiljeriju na prvim linijama glumačke postave - Nicole Kidman, Reese Whiterspoon, Laura Dern, Adam Scott, Alexandar Skarsgaard... - doveli su nuklearnu bombu. Ni manje ni više nego Meryl Streep. Ne znam kojim je redoslijedom išlo njihovo razmišljanje - jesu li prvo pomislili: 'Ajmo dovest' Meryl pa joj smislit dobru ulogu" ili 'Ova uloga bi dobro došla nastavku serije, bilo bi super kad bi je igrala Meryl Streep', ali rezultat je više-manje isti. Meryl Streep kao majka pred kraj prve sezone ubijenog Perryja seriji je dala novi narativ, novu komplikaciju, novi poticaj da se priča pokrene iz statusa quo. Meryl Streep kao glumica koja može sve seriji je, pak, udahnula jedan novi meta-život pa iako minutažom nije prisutna onoliko koliko je u scenama prisutna izvorna ženska glumačka petorka - njezin duh kao da lebdi nad apsolutno svime.

U kojem je smjeru pak pogurnuta ta priča u drugoj sezoni? Pa, u tom smjeru da Perryjeva smrt zapravo nije razjašnjena. Da, mi, gledatelji znamo tko ga je, kako i zašto ubio. Znamo i zašto je policiji prikazana nešto drugačija verzija događaja. Znamo i tko je kumovao takvoj prezentaciji. No nad glavnim junakinjama i dalje je ostala lebdjeti laž i ta laž ima svoje posljedice. U drugoj se sezoni te posljedice očitavaju u tome kako pojedine žene iz izvorne petorke doživljavaju i provaruju ono što se zbilo i kako im to utječe na živote, ali se očitavaju i u vrlo konkretnoj pojavi majke ubijenoga, koja nikako ne želi prihvatiti da joj je sin poginuo slučajno, a ne želi ni prihvatiti ono što saznaje o svojem sinu kao nasilniku i silovatelju. Zbog toga stupa u akciju.

Da se priča nastavila samo jednim od ta dva pravca, ne bi valjalo. Da se druga sezona sastoji samo od previranja koje Madeline, Bonnie, Celeste, Renata i Jane imaju zbog onoga što zajednički prešućuju - bila bi još jedna bla-bla drama koja bi dojadila i Bogu i narodu u drugoj epizodi, posebice zato što se u seriji i dalje jako inzistira na povlaštenom položaju tih žena pa se svaka simpatija prema njima drži u vrlo ograničenim mjerama. Da je pak, s druge strane, druga sezona svoju dramu zasnovala samo na pojavi Perryjeve majke koja kopa tamo gdje nitko ne želi da se kopa - bila bi površna. No ovako, s oboje - čini se da nam predstoji još jedna sezona slasne intrige, divno začinjena introspekcijom iz rubrike 'i bogati plaču' te ukrašena pornografijom za ljubitelje luksuznih nekretnina.

Drugim riječima - predviđam još jedan hit.