Tko bi živ ikada pomislio da će me Chuck Lorre dirnuti i rasplakati? Taj američki kralj štancerskog sitcoma inače mi nije najdraža osoba - odnosno, da se ispravim u precizniju izjavu - nije mi najdraži AUTOR u američkom televizijskom svemiru jer sa svojim superpopularnim i uspješnim sitcomovima uglavnom igra ja teški ziceraj. Da, da, naravno, svi vole 'Teoriju velikog praska', svi grohoću nad 'Dva i pol muškarca', svima su simpatični 'Mike i Molly', 'Dharma i Greg' možda još i više. I naravno da u svim tim serijama ima smiješnih fora kada su na svima, zbog Lorreove love i utjecaja, bili angažirani najbolji i najiskusniji pisci komedije u Hollywoodu. No ti scenaristički timovi, koji su vrlo efikasno i brzo izbacivali šale, uglavnom su izbacivali, kao što rekoh, štancerske komedije, bez mnogo inventivnosti, bez mnogo osjećaja za noviji televizijski trenutak i format, bez mnogo srca i bez mnogo osviještenosti, nerijetko crpeći nadahnuće iz zaostalih koncepata odnosa između žena i muškaraca.

No 'The Kominsky Method', autorsko čedo Chucka Lorrea koji nije samo producirao, nego i pisao (premda ne sam) nešto je sasvim drugo. Priča o ostarjelom učitelju glume Sandyju Kominskom (Michael Douglas) i njegovu jednako ostarjelom najboljem prijatelju, hollywoodskom agentskom mogulu Normanu Newlanderu (Alan Arkin), već je od prve sezone, izdane 2018. godine na Netflixu, bila je neuobičajeno iskrena, pametna i dirljiva za Lorreov univerzum. Ovdje, doduše, nije bilo rafala šala po minuti - jer serija, za razliku od gore spomenutih, nije snimana u tvorničkom mehanizmu, ali i nije bila koncipirana kao klasičan sitcom, nego kao dramedija novoga doba, no Sandy Kominsky i Norman Newlander donijeli su nam jedan simpatičan i neobično slojevit pogled na starenje, poručujući nam da se starost događa i privilegiranim hollywoodskim mangama, da i njih dotiče melankolija, da se i njima zbivaju neminovni gubici prijatelja i voljenih, da i oni obolijevaju od težih i lakših bolesti tipičnih za njihovu dob, da se i oni teže kreću, da i oni ispadaju smiješni kada se pokušavaju ponašati kao da su mlađi nego što jesu - ukratko, da su i oni ljudi kao i svi mi. A kada priču svoje serije baziraš na ljudskom stanju i njegovoj univerzalnosti, ukrasiš s nekoliko specifičnosti za svoje likove, pritom budeš iskren - nema 'da 'omaneš'.

U trećoj i posljednjoj sezoni ove serije, nažalost, nema Alana Arkina. To svakako oduzima od svega onoga što su gledatelji voljeli u seriji, ali zato joj je dodan lik koji je svemu uvelike pridonio. U sezoni je, naime, jedan od glavnih likova dr. Roz Volander, Sandyjeva bivša supruga, koju glumi Kathleen Turner. Ponovni susret glumaca koji su osamdesetih zajedno glumili romantično-avanturistički par u jednoj od najpopularnijih romantičnih komedija, 'Lov na zeleni dijamant' upravo je ono čemu bi se svi fanovi tog para mogli nadati. Oboje su stariji i umorniji, ni njega ni nju nije poštedjela neumoljiva ruka vremena, ali su oboje nevjerojatno cool. Kathleenin lik možda čak i više nego Michaelov jer oštra, duhovita i simpatična Roz za sobom ima fantastičnu karijeru liječnice i junakinje 'Liječnika bez granica', dok će se Sandy tek sada, u kasnim sedamdesetima, napokon ostvariti.

Priče o starenju nikada ne mogu biti sasvim sretne, sasvim smiješne pa ni sasvim lake jer uvijek tu negdje iza ugla vrebaju smrt i nemoć, a budućnost postaje sve tanja i izvjesnija. Tako i sa serijom 'The Kominsky Method', koja nas neće poštedjeti nijednog od tih momenata. No priča o Sandyju Kominskom ipak će se zaključiti tako da gledatelji budu zadovoljni, pa uz nekoliko razdraganih grohota koje upućuju Sandyjevu čuvanju Normanove baštine pod lešinarskim napadima njegove kćeri i unuka, možda i ispuste koju ganutu suzu nad time što će Sandy na kraju ipak ostvariti svoje snove, pa makar to i učinio srca slomljena životom. Što će se desiti? Morat ćete sami pogledati. Mene je, kao što rekoh na početku, uspio dirnuti. Hvala, Chuck.