Umjesto brze razmjene hitaca, u kojoj bi jedan od izazivača bio brži u potezanju revolvera, a drugi u otezanju papaka, dubrovačka verzija dvoboja točno u podne, kada su se u gradskoj vijećnici javno sučelili Ivica Prlender i Bobo Jelčić trajala je dugo i preživjela su obojica. Štoviše, kasnije su skupa odšetali put Straduna.

Tako valjda i treba biti kada se sučeljavaju kulturnjaci, dugogodišnji intendant Igara i cijenjeni kazališni redatelj. Ipak, brojna publika u jedan sat nije bila puno pametnija nego u podne. Sučeljavanje, u kojem je kao moderator između Prlendera i Jelčića sjedio Dubravko Merlić, pretvorilo se najvećim dijelom u teoretičarsku raspravu o ambijentalnom teatru u Dubrovniku.

O toj temi, istina, imaju što reći i Prlender, dubrovački povjesničar koji je s Igrama rastao i odrastao, kao i Jelčić, skupa s Natašom Rajković autor “Radionice za...”, jedne od antologijskih predstava u novijoj povijesti Igara.

Ali, što se tiče pravog razloga sukoba oko Jelčićeva projekta “Ustajte, djeco”, nismo zapravo saznali ništa novo. Podsjetimo, javnu je polemiku otvorio Jelčić optuživši preko novina Prlendera za cenzuru, i to politički motiviranu, zato što u ovogodišnji program Igara nije uvrstio njegov novi projekt, o kojem su prethodno godinu i pol dana razgovarali i složno ga dogovarali.

Nedovršen projekt

Ipak, Jelčićeve predstave nije bilo u programu najavljenom tradicionalno uz festu svetog Vlaha početkom veljače, nakon što ga je u redovitoj proceduri verificiralo festivalsko vijeće. Prlender je i u vijećnici ponovio ono što je već bio napisao za novine: Jelčićev projekt nije bio u zadovoljavajućoj fazi dovršenosti da bi ga bilo moguće uvrstiti u ovogodišnji program Igara.

Na Merlićevo pitanje je li svojedobno koncept predstave “Radionica za...” u istoj fazi pripreme festivala bila dovršenija, Prlender je rezolutno odgovorio da.

Jelčić je kasnije to opovrgnuo, premda je reterirao u odnosu na optužbe za cenzuru, koja bi bila motivirana predviđenim uplitanjem lokalne politike u predstavu, odnosno igranjem dijela predstave upravo u gradskoj vijećnici, uz korištenje zapisnika s aktualnih sjednica koje bi se kombinirale sa sličnim zapisima iz prošlosti kojima se koristi Vojnović u svom djelu “Allons, enfants”.

Kao o poljoprivredi

– Ja samo slutim da bi to mogli biti razlozi neuvrštavanja predstave u program – odgovorio je na izravno pitanje o optužbi za cenzuru Jelčić.

Prlender je, pak, Jelčiću predbacio i rad na dva kolosijeka, odnosno zauzetost na snimanju filma zbog čega je trpio rad na predstavi za Igre, a isto tako i činjenicu da je iz novina saznao za promjenu koncepcije prema kojoj se treći dio predstave, zasnovan na Hekubi, ne bi igrao na Stradunu, kako su prethodno dogovarali, nego u jednom stanu izvan Grada.

Sve nas je na kraju zanimalo hoće li predstave biti dogodine.

– Moj mandat istječe u prosincu ove godine, ali vjerujem da će svakom intendantu, bio to ja ili netko drugi, Jelčićeva predstava svakako biti zanimljiva – rekao je Prlender.

Međutim, Jelčića je na kraju iznervirala Prlenderova formulacija “ako projekt dozrije”.

– Pa nije ovo razgovor o poljoprivredi! Nikada mi nitko ni kod nas ni u svijetu nije tako nešto rekao i ja na takav razgovor ne pristajem i pod takvim uvjetima predstave definitivno neće biti – zaključio je Jelčić.

Vrijedi još primijetiti da je u publici sjedila i ravnateljica dramskog programa Igara Dora Ruždjak koju smo nakon rasprave pitali ima li ona išta reći o čitavom slučaju. Prilično rezignirana, samo je odgovorila: “Bez komentara”.