Selo je zasebni entitet sastavljen od individua, a čovjek ima slobodnu volju samo u okviru zadane etike koju stvara kolektiv, rekao je suvremeni mađarski pisac Péter Nádas u razgovoru o svome novome romanu 'Strahotne priče' u nedjelju na otvorenju Festivala svjetske književnosti
'Svi smo mi po rođenju različiti. Postoje sličnosti, ali ne i istovjetnosti, no sadržaj je ograničen, a posebnost ima jako uzak prostor. Ono što su Grci zvali karakter - profil ili lice čovjeka, tjelesni oblik, odnos je s datostima s kojima raspolaže i s kojima je rođen. Grupa tih osobina ponaša se poput amebe, širi se u prostoru, više ili manje, ovisno o mogućnostima.
Nedvojbeno je, kao što se u religijskoj svijesti i genetici kaže, da imamo slobodnu volju i mogućnost izbora. Čovjek ima mogućnost izbora, a etika će odlučiti o tome što će izabrati, ali ta etika je zajednička, no iz nje čovjek bira slobodno', kazao je Nádas u razgovoru s programskim direktorom i glavnim urednikom knjižare Fraktura, Seidom Serdarevićem na tribini 'Razotkrivanje'.
vezane vijesti
Roman 'Strahotne priče' događaju se u izmišljenome selu na obali Dunava. Govori o čudesnim stanovnicima sela na obali Dunava: posrnuloj ženi opscena i pogana jezika Teréz, maloumnoj djevojci-nadničarki Rózi, pekarskom pomoćniku opsjednutom đavolom, siromašnom i usamljenom učitelju Hamzi čije postupke pokreću sile zla, ali i neočekivana dobra. Kroz niz glasova seljana autor stvara jedan kor, jednu svijest, kolektiv kroz pojedince, kazao je Serdarević.
'Iz seoskoga sam života, na vlastitu štetu, naučio da čovjek ne sije niti ne žanje krumpir, već to čini kada to selo čini. Selo je osoba - kako selo zna kada se krumpir vadi? Sasvim pouzdano to stoljećima već zna. Onaj koji ne vadi krumpir kada treba, jer, na primjer, piše roman, loše će proći. Vrijeme kad selo nešto čini je zakon', poručio je Nádas.
Jezik sela i grada uvelike se razlikuje, te se autor u novome romanu koristi složenim jezikom sela kako bi okarakterizirao likove, služeći se iskustvom vlastitoga sela, u kojemu živi već pedeset godina. Kaže kako je morao ponovno učiti mađarski u tome selu, ne samo riječi koje nije poznavao, već kontekste, smisao, psovke, sve ono što je drukčije u seoskom jeziku za razliku od gradskoga.
Dodao je da je, iako u provinciji živi već pedeset godina, izvorno budimpeštanac, odrastao u urbanoj okolini. 'Naučio sam selo, nisam postao seoski čovjek, ostao sam čovjek iz grada. Jezično me zanimala seoska narav u istočnoj Europi', kazao je.
Péter Nádas autor je 'Knjige sjećanja', modernog klasika koji je pretrpio višegodišnju bitku s cenzurom. Serdarević ističe da je riječ o 'najvažnijem suvremenom mađarskom autoru' koji je 2013. bio nominiran za Nobelovu nagradu za književnost. Knjigu je s mađarskoga prevela Xenia Detoni.
