Na predstavljanju će sudjelovati autori Nicolas Dickner i Mauricio Segura (virtualno), veleposlanik Kanade u Republici Hrvatskoj Nj. Eks. Alan Bowman, voditeljica programa Leykam International Eugenia Ehgartner, prevoditeljice romana Lea Kovács i Mirna Sindičić Sabljo. Susret, koji će se održati u Kulturno informativnom centru, moderirat će Vanda Mikšić, uz osiguran simultani prijevod.

O autoricama i autorima:

Mauricio Segura, pisac, novinar, scenarist i urednik rođen je 1969. u Temucu, u Čileu, a od pete godine živi u Montréalu, Kanada. Nakon studija ekonomije i francuskog jezika i književnosti doktorirao je francuski jezik i književnost 2002. na montrealskom Sveučilištu McGill. Godine 2007-2008. bio je analitičar za Povjerenstvo za savjetovanje o praksama smještaja vezane uz kulturne razlike pri Vladi Québeca. 2008-2009. pisao je blog za časopis L’Actualité, a otad do 2013. bio je direktor sadržaja i savjetnik za scenarizaciju pri Productions Pimiento (televizija, kinematografija). Poučavao je na kanadskim sveučilištima McGill i Concordia te vodio radionice kreativnog pisanja u Medijateci u Nantesu, u Francuskoj.

Od 2013. član je uredništva časopisa L'Inconvénient. Član je Unije kanadskih književnica i književnika (UNEQ) i Društva radijskih, televizijskih i kinematografskih autora (SARTEC). Autor je romana Côte-des-Nègres (1998), Bouche-à-bouche (2003), Eucalyptus (2010), Oscar (2016) prevedenih na engleski, te Viral (2020).

Pisao je i uređivao znanstvene studije te novele, objavljene u književnim časopisima. Dobitnik je stipendija i rezidencija za pisce francuskog Centra za knjigu (CNL) i La nuit de l’écriture 1999., prve nagrade na Natječaju za novelu studentskog časopisa Le Quartier libre Sveučilišta u Montréalu 1995. te Nagrade za izvrsnost Društva za razvoj kvebečke kulturne periodike (SODEP) u kategoriji portret i intervju 2015. godine.

Roman Viralno najrecentniji je roman kanadskog autora čileanskog podrijetla Mauricija Segure. Premda već prvi, uspješni, roman progovara o doseljenicima u kontekstu integracije, ovaj roman transponira osobitosti toga suživota u eru društvenih mreža i trenutačne polarizacije, te propituje promjene paradigma vezanih za međukulturne veze, otvorenost prema Drugome i inkluziju. Autor kroz brojne likove skicira svoje suvremenike i pruža dubok uvid u razne mikrokozmose progovarajući o sadašnjici doseljenika iz Magreba i evoluciji percepcije te stigmatizirane i marginalizirane zajednice.

Jednog jesenskog jutra raznim će se likovima preokrenuti život zbog objave videosnimke koja prikazuje žustru raspravu između vozačice autobusa i mladića odjevenog u dželabu, nakon što mu zatvori vrata pred nosom kako ne bi kasnila. Videosnimka izaziva lavinu komentara i iskaze mržnje. Je li on bio nasilan prema njoj ili ona mrzi manjine? Autor pripovijeda o posljedicama tog događaja i svakidašnje diskriminacije, u svakom poglavlju dajući glas novom liku, neposrednom svjedoku, kao što su Lola, mlada novinarka koja tu viralnu videosnimku snimi i objavi na Twitteru, vozačica Dominique, mlada Magrebka Yasmine, zabrinuta zbog nestalog brata, Camilo, zaljubljenik u košarku, Guillaume, zabrinut za budućnost kulture, François, čelnik okruga žedan moći – svi su oni prisiljeni priznati i redefinirati svoje predrasude, toleranciju, pripadnost. Umnožavanjem narativnih gledišta stvara se realistična slika današnjeg Montréala s njegovom bijedom i nadama, i dok autor ne zauzima stav, čitatelja suočava s vlastitim mu predrasudama i utire put promišljanju i preispitivanju...

Nicolas Dickner, kanadski romanopisac i novelist rođen je 1972. godine u Rivière-du-Loupu, u Quebecu. Njegovo je najpoznatije djelo roman Nikolski, objavljen 2005. godine, nagrađen brojnim književnim nagradama, kako u francuskom izvorniku, tako i engleskom prijevodu. Živi u Montréalu i radi kao književni kolumnist za alternativni tjednik Voir. Autor je djela L'Encyclopédie du petit cercle (2000), romana Nikolski (2005) prevedenog na engleski 2008., Traité de balistique (2006), Tarmac (2009) i engleski prijevod Apocalypse for Beginners (2011), zbirke kolumna pod naslovom Le Romancier portatif : 52 chroniques à emporter (2011), Révolutions (2014) i Six degrés de liberté (2015). Dobitnik je brojnih književnih nagrada: za zbirku novela L'encyclopédie du petit cercle 2001. dodijeljene su mu nagrade Adrienne-Choquette i Jovette-Bernier, a za roman Nikolski 2006. godine Nagrada knjižničara, Književna nagrada studenata, nagrade Anne-Hébert i Printemps des Lecteurs–Lavinal, za engleski prijevod 2008. Governor General's Award for French to English translation te prva nagrada na natječaju Canada Reads 2010. godine. 2015. za Six degrés de liberté dobiva Governor General's Award for Fiction.

Triptih koji pripovijeda o troje naizgled nepovezanih likova u dobi od dvadesetak godina

Roman Nikolski triptih je koji pripovijeda o troje naizgled nepovezanih likova u dobi od dvadesetak godina koji u želji da ostvare snove i sebe, svaki iz svoga rodnog mjesta, dolaze u Montreal. Roman je podijeljen na pet razdoblja, a to su 1989., 1990., 1994., 1995. i 1999. godina. Svako se poglavlje koncentrira na jednog od troje protagonista. Noah Riel, rođen negdje u Manitobi, naučio je čitati s cestovnim kartama i nakon 18 godina lutanja odlučio se naseliti u Montrealu. Joyce Doucet, iz mjesta Tête-à-la-Baleine, gaji snove modernog pirata, lutalice. A pripovjedač putuje u svijet knjiga, koje prodaje u nekoj montrealskoj knjižari. Ne odvaja se od neispravnog kompasa – lajtmotiva knjige po kojem je i naslovljena – koji uporno pokazuje prema malom naselju Nikolski na Aljaski, Sjevernom Pacifiku (sićušno selo što ga naseljava 36 osoba, 5000 ovaca i neodređeni broj pasa), a ne prema sjevernom magnetskom polu.

Nakon stvarnih ili simboličnih putešestvija koncem 1999., "nekoliko sati prije kraja svijeta" članovi trojke shvatit će što ih povezuje. Pritom se u romanu pojavljuju arheolozi, pirati, morske zmije, nepismeni ronilac, nebrojeni poštanski uredi i zagonetna knjiga bez korica. Roman pripisuje veliku važnost prostoru i temama kao što su otoci, more, putovanja, osobni identitet, potrošačko društvo. Taj postmodernistički roman obilježen intertekstualnošću nevjerojatna je potraga za korijenima ispričana duhovito i šarmantno, te je od samog početka postao kanadski best-seller i 2006. godine osvojio brojne ugledne književne nagrade kao jedno od najoriginalnijih i najtalentiranijih ostvarenja mlade kanadske književnosti.

Anaïs Barbeau-Lavalette suvremena je kanadska spisateljica francuskoga jezičnog izraza. Rođena je 1979. godine u Montréalu, u obitelji umjetnika. Autorica je dvaju igranih filmova (Le ring, Inch’Allah), kao i niza dokumentarnih filmova (Les Petits princes des bidonvilles, Buenos Aires No llores, Si j’avais un chapeau, Les Petits géants, Le plancher des vaches, Pôle Sud). Njezina književna karijera započela je 2010. godine, nakon objave romana Je voudrais qu’on m’efface (Ed. Hurtubise). Uslijedile su putopisne kronike Embrasser Yasser Arafat (Marchand de feuilles, 2011.), a potom roman La femme qui fuit (Marchand de feuilles) 2015. godine.

Roman nadahnut životom poznate pjesnikinje i slikarice

Roman je postigao izniman kritički i komercijalni uspjeh te je nagrađen brojnim književnim nagradama. Među njima su Prix des libraires du Québec 2016, le Grand Prix du livre de Montréal 2015, le Prix littéraire France-Québec 2016 i le Prix du Club des irrésistibles 2017 des Bibliothèques de Montréal. Roman naslovljen Žena koja bježi (La femme qui fuit) nadahnut je životom autoričine bake Suzanne Meloche, poznate pjesnikinje i slikarice. Suzanne Meloche pripadala je skupini kvebečkih književnika i umjetnika koji su 1948. godine potpisali i objavili manifest Refus Global u kojem, na tragu francuskih nadrealista, odbacuju tradicionalne društvene i umjetničke vrijednosti Québeca. Među potpisnicima manifesta bili su i Suzannin suprug i autoričnin djed, pjesnik Marcel Barbeau, kao i bakin ljubavnik Paul-Émile Borduas. Anaïs Barbeau-Lavalette baku je upoznala tek nedugo prije njezine smrti. Odlučila je napisati roman koji se temelji na bakinoj biografiji, u želji da shvati razloge koji su je potaknuli da ostavi supruga i svoje dvoje malodobne djece i zauvijek prekine kontakte s njima. Žena koja bježi fascinantan je portret svestrane, talentirane i odlučne žene u čijoj se pozadini oslikava pola stoljeća povijesti kvebečkoga društva.