Imam jednu neobičnu, pomalo mazohističku sklonost. Iz razgovora s prijateljima i poznanicima saznala sam da je dijelim i s nekima od njih. Često posjećujem portale koji su poznati po svojoj izrazito konzervativnoj, dapače, desničarskoj orijentaciji pa čitam članke, njihov pogled na aktualne vijesti, njihove komentatore, a ponekad i komentare redovitih posjetitelja tih stranica. Ta navada nije baš dobra za moj duševni mir. Gotovo se svaki put, naime, zaprepastim i/ili užasnem barem jednom stvari koju ondje pročitam. Istinabog, neke me znaju i nasmijati - iako nisu napisane ni objavljene s namjerom da nasmijavaju čitateljstvo - no mnogo mi češće reakcija varira između nevjerice i ljutnje. Zašto onda i dalje posjećujem te portale? Neki bi rekli da je to zato što nisam normalna, a ja si volim umišljati da je to simptom zdrave znatiželje i potrebe da shvatim KAKO i ZAŠTO razmišljaju oni čije stavove i vrijednosti uopće ne razumijem. No u praksi ipak je riječ o morbidnoj fascinaciji. Ništa ne postižem time. Niti sam uspjela shvatiti zašto i kako niti sam zbog uvida u kranje desni i konzervativni pristup aktualnostima uspjela proniknuti u to kako se točno generiraju mržnja i strah koji me i danas toliko šokiraju u tim člancima.

Vrlo sličan poriv - i s vrlo sličnim rezultatima - imali su i autori nove Showtimeove serije 'Najjači glas' (kod nas je možete pogledati na HBO-u), serije koja se bavi likom i djelom Rogera Ailesa, čovjeka koji je od američkog kabelskog kanala Fox News učinio ono što je danas. Kada je Ailes, naime, 1995. godine praktički otjeran s MSNBC-ja, odmah se udružio s Rupertom Murdochom, vlasnikom kompanije FOX te ga nagovorio na stvaranje 24-satnog informativnog kabelskog kanala Fox News koji će, prema Ailesovoj zamisli, obrađivati aktualnosti iz perspektive konzervativaca i ciljati isključivo konzervativnu publiku. Za Ailesove vladavine Fox Newsom taj se kanal, međutim, pretvorio u abnormalno glasnu propagandnu mašineriju američke republikanske stranke, pri čemu se Ailes i njegovi jataci nisu ustezali žrtvovati ni same temelje novinarske etike, objektivnosti pa ni istinitosti onoga o čemu su izvješćivali i o čemu su pokretali javne rasprave. Fox News postao je, naime, poznat ne samo po zagovaranju konzervativnih stavova, nego i po lažima i pretjerivanju, po potpirivanju mržnje prema manjinama i demokratskim političarima, po fake newsu i po tome što su bili jedan od ključnih faktora dovođenja Donalda Trumpa na vlast.

Roger Ailes je, osim toga, bio naširoko poznat kao nametljiv, dominantan, glasan i beskrupulozan čovjek, osoba koja je gazila preko leševa na putu ostvarivanja svojih poslovnih i političkih ciljeva, a na kraju krajeva i kao seksualni predator koji je odurno tretirao svoje zaposlenice, što ga je na kraju i koštalo karijere, odnosno položaja na Foxu.

Morbidna fascinacija takvom ličnošću vrlo je slična morbidnom fascinacijom koju sam opisala u uvodu u ovaj članak, pa je vjerojatno i bila dio motivacije novinara Gabriela Shermana, koji je napisao knjigu 'The Loudest Voice in the Room' prema kojoj je snimljena serija. Turneja 'iza neprijateljskih linija' sigurno je bila i motiv autora serije, ali, kako se čini prema rezultatu, nisu postigli mnogo više nego što ja postižem svojim čituckanjem konzervativnih portala. Sve što je u seriji prikazano moguće je, naime, saznati i relativno površnom internetskom pretragom, a nekog dubljeg uvida, kako u ličnost Roger Ailesa, tako i u njegove metode i 'tajnu uspjeha' ovdje uopće, ali uopće nema.

S jedne strane, razumijem kako je došlo do problema. Kada seriju, film ili priču radiš o nekome tko je osoba od koje ti se okreće želudac, vjerojatno imaš problem s time što ga ne želiš humanizirati 'ljudskim pričama', dvojbama, prikazima iz više kutova i slojevitošću. No kao što je rekao jedan kritičar na internetu - čak je i Hitler u serijama i filmovima u kojima ga se opisuje opisan manje kao crtićki negativac nego Roger Ailes u ovoj seriji. Plošnosti i površnosti prikaza njegova karaktera vjerojatno je pridonijelo i to što ga glumi Russell Crowe, koji je, zato da bi više nalikovao zadriglom Ailesu, strahovito opterećen prostetičkim dodacima koji mu uvelike oduzimaju na izražajnosti i primjetno ga glumački hendikepiraju.

No sama činjenica da ti se netko gadi i da osjećaš otpor prema narativnim postupcima kojima bi od njega učinio ljudsko biće nije opravdanje za takav ozbiljan i dubok kiks. Ako nisi spreman dublje zaroniti u osobnost, okolnosti i postupke neke osobe, onda ne radiš seriju o toj osobi. Jer bez takve naracije NEMA PRIČE, a upravo to se dogodilo autorima ove serije. Iz nje nećete saznati ama baš ništa nova o Rogeru Ailesu ni o Fox Newsu. Saznat ćete isto ono što ćete saznati ako ih guglate ili ako nakratko svratite do njihovih web-stranica pa pogledate malo kako izgledaju vijesti na tom kanalu.

To onda nije pričanje priče. To je onda samo i isključivo morbidna fascinacija opisana u prvom odlomku. A takvom se fascinacijom ne postiže ama baš ništa osim frustracije i nerazumijevanja.