Selekcijska komisija Natjecanja studentskog filma Nagradu za najbolju školu animacije temeljem pristiglih radova dodijelila je Školi za umjetnost i dizajn u Luzernu te u natjecanje za Nagradu Dušan Vukotić pripustila dva tamošnja filma: Iza zatvorenih vrata (r. Nina Winiger) i Alleswasichberühre (r. Marion Täschler). Iza zatvorenih vrata film je iznimne crno-bijele estetike kojom dominiraju podjednako "ciklični" geometrizam i figuralnost avangardnih inspiracija, dok mu je tema kritika visoke klase odane ispraznim socijalnim interakcijama u okviru ponovljivih, od sadržaja ispražnjenih zabava s vinom, plesom i igrama. Rijetko uspjeli spoj forme i sadržaja s jedne je strane tradicionalan u tehnici i bunjuelovskom nadahnuću, a s druge odgovarajući suvremenom Zeitgeistu. Alleswasichberühre, pak, anarhičnim, "dječjim" crtežom sugerira posesivnost i patološku čežnju za bliskošću i dodirom koja nadilazi "rodne i vrstovne" razlike. Oba filma ponad svoje osebujne klasične estetike pokazuju i tendenciju propitivanja animiranog medija karakterističnu za izrazitu autorsku orijentaciju škole iz Luzerna. U skladu s dobrim običajima, Animafest Zagreb i 2021. godine priređuje retrospektivu najboljih radova iz bogate povijesti pobjedničke škole animacije.

Među djelima klasične ljepote crteža nalazi se i Jelen Pilar Garcia-Fernandezsesme, ali mirnoća toga naoko meditativnog, koloristički bogatog filma krije tešku temu obiteljskog nasilja. Ono je u filmu diskretno, ali nedvosmisleno sugerirano kao ekstenzija nasilja nad životinjama i patrijarhalnog poretka koji ima čak i sjajno naznačeni olfaktorni efekt od kojega se dalje gradi metaforična preobrazba zlostavljača i žrtve. Ovo cjelovito umjetničko djelo naposljetku posjeduje i promišljenu zvučnu sliku koja nenametljivo potencira napetost. Tenzija u Danskoj Autobusnoj liniji 35A Elene Felici gradi se, pak, oko ignoriranja bližnjeg u nevolji u javnom prostoru. Dok troje putnika u autobusu razmišlja uglavnom o samima sebi na stražnjem se sjedištu odvija mala drama verbalnog uznemiravanja.

Pozornost se mora skrenuti i na poljski lutkarski film Julije Orlik Ovdje sam, dirljiv rad o ženi prikovanoj za krevet i obitelji koja joj, zamućena u drugom planu ili izvan kadra, pruža palijativnu skrb. Pokušaji integracije supruge i majke u obiteljski život u ovoj preciznoj emocionalnoj studiji posredno otvaraju i pitanja udara na kvalitetu života skrbnika koji se sve više sukobljavaju, kao i o smislenosti bolnog, gotovo vegetativnog života. Na tematsko-formalnim razmeđima Hanekeove Ljubavi i Nemesova Šaulovog sina, film iz Poljske škole za film, televiziju i kazalište u Łódźu, prošlogodišnje dobitnice Nagrade za Najbolju školu animacije, posjeduje i izražajnu glasovnu glumu te potresnu autentičnost izgovorenog teksta. Iz Łódźa dolazi i Tri skoka do sreće Artura Hanaja – humorna glinamacijska basna u kojoj središnje uloge igraju usamljeni televizijski self help guru, par kornjača okupljen oko blendera i medvjed birtijaš. S britkom ironijom nad otuđenjem suvremenog življenja koje supostavlja parolama o "napuštanju zone ugode", "postavljanju jasnog cilja" i "spremnosti na sreću", film s daškom nadrealizma istovremeno je i urnebesan i opor. Iz Poznanja nam, naposljetku, stiže još jedan sumorni poljski film klasične slikarske ljepote Laku noć, susjede (r. Rozalia Manna) s izvrsnim pretapanjima koja upotpunjuje etno pjesma o pogrebnim običajima, vjeri i tradiciji u ruralnom kontekstu.

Sa slavne škole Gobelins, također dobitnice Animafestove Nagrade za najbolju školu animacije (2019), dolazi nam Zvijer grupe autora – topla ljudska priča o vezi meksičkog krijumčara ljudima i djevojčice na putu u bolji američki život koja se odvija uokolo na filmu već opjevanog teretnog vlaka La Bestia. Upečatljivih boja te funkcionalne i spektakularne monstruoznosti u funkciji prikaza percepcije iskrivljene ozljedom, Zvijer je ujedno i drukčiji pogled na emigrantski film. Iz Gobelinsa dolazi i Lijes, vrlo originalni i ponovno vizualno zamamni pogled na sustanarstvo južnokineskih radnika u skučenom smještaju. Različiti karakteri i interesi susreću se tu u prostoru u kojem zvuk poprima spektakularne fizičke manifestacije.

S francuskim potpisom vrijedi pogledati i radove škole Atelier de Sèvres među kojima se ističe Prekrasno poslijepodne Camille Sallan, duhoviti film stripovskog stila u maniri bande dessinée koji prikazuje izlet na krcatu plažu u vrijeme gradskog festivala. Uz uspjeli prikaz mnoštva, film oduševljava prikazom besmislenih obiteljskih razgovora. Ljubiteljima estetike videoigara može se preporučiti Trešnjica na torti Chloe Farr (škola La Cambre) koja u jednom od svojih vizualnih segmenata priziva Maniac Mansion ili kakav slični point and click križan s JRPG-om, ali u realizaciji humornog horora sadrži i završni medijski twist. "Blok smijeha" upotpunjuje i singapurska grupa autora koja je osmislila komični film strave Neobične pojave: Bukit Bulabu kao epizodu šund dokumentarne serije o nadnaravnim događajima. Izgrađen kroz niz intervjua "preživjelih" iz opsjednutog zahoda i popraćen egzaltiranim naratorom, Bukit Bulabu nezaobilazan je prinos stop animacije Natjecanju studentskog filma Animafesta 2021.

Još jedna crno-bijela, grafitna ekstravagancija vodi nas u južnokorejsko Kazalište sjećanja (r. Hee-yoon Hahm) kojim igraju tipski nadrealistički likovi uglavnom ribljih kontura, a s namjerom posredovanja oniričke prirode memorije koja realne motive povezuje u irealne spojeve. Iz Južne Koreje dolazi i glazbeno-plesni film žarkih boja Tuga voli društvo koji vedrini svoje pojavnosti supostavlja depresivni, blago apsurdistički srednjoškolski tekst što snatri o autodestrukciji i suvremenim medijima. Tehnički se ističe i kineski film Tatata (r. YiYang Sun) ostvaren mapiranjem klasične animacije na stop animacijom pokrenute gipsane skulpture. Neobični postupak izvrsno priliježe uz ispovijesti osoba koje pate od hondropatije, Marfanovog sindroma i urođene neosjetljivosti na bol.

Ironijski kodirana, dijelom dokumentaristička alegorija o međugeneracijskom šumu u komunikaciji i internetu Generacijsko stablo rodovski je, tehnički i koloristički pastiš koji u frenetičnoj kombinaciji 2D-a i 3D-a oblikuje vertikalni svijet u kojem mladi žive "na grani". S prestižne jeruzalemske umjetničke akademije Bezalel osim Generacijskog stabla stiže i No more još nije puno, djelo nastalo na razmeđu slikarskog triptiha boschovskih utjecaja i hebrejske tradicije. Galerijska verzija filma moći će se vidjeti i na novouspostavljenoj izložbi studentskih Behind the Scenes radova proizašlih iz filmova odabranih u Natjecanje studentskog filma (Galerija SC).