Umjetnik Siniša Labrović gostovao je u Galeriji umjetnina u Splitu u okviru ciklusa 'Razgovor s umjetnikom/razgovor o umjetniku'. Umjetnika je publici predstavio Božo Majstorović, nekadašnji ravnatelj navedene galerijske ustanove
Siniša Labrović je rođen 1965. godine u Sinju i po zvanju je profesor hrvatskog jezika. On je u kratkom i zanimljivom predavanju, uz dijapozitive, predstavio veći dio svog impresivnog umjetničkog opusa koji je nastao u posljednjih desetak godina. Naglasio je da je određeni dio umjetničkih akcija i performansa izveo u produkciji splitske Galerije umjetnina te zahvalio domaćinima.
Nizanje dijapozitiva svojih provokativnih i subverzivnih umjetničkih akcija, Labrović je popratio komentarima, pojašnjenjima i navođenjem konteksta pojedinih akcija. Na samom početku smo se podsjetili na jedan od važnijih ranih radova iz 2005. godine, multimedijalni reality šou s ovcama pod naslovom Stado.org. Podsjetimo da su u tom višednevnom multimedijalnom spektaklu, koji je pomakao granice performansa, između ostalog hrvatski pisci čitali poeziju ovcama.
Snagu političke subverzivnosti Labrović je pokazao u akciji 'Protest', performansom političkog protesta, ali bez konkretnih parola i političke poruke. Logični nastavak je bila akcija mokrenja po Trgu sv. Marka, simboličkom trgu na kojem su tri stupa hrvatskog društva, a umjetnik je tim animalnim činom označio teritorij.
Naravno, Labrovićevi performansi su puno širi i kompleksniji od vizualnih umjetnosti. Premda je on sam, još prije deset godina, u razgovoru za nekadašnji tjednik Feral Tribune naglasio da svojim performansima s nedovoljnim likovnim znanjem ulazi u likovni prostor, činjenica je da se on u tom prostoru izvanredno snalazi. Da parafraziramo, kao što je Feral Tribune bio puno više od medija, tako je i opus Siniše Labrovića puno više od vizualne umjetnosti. Na prvi pogled neobična paralela jednog medija i umjetnika je u ovom slučaju logična, u pitanju su dva slična, izuzetno provokativna i subverzivna projekta, utemeljena na neprevodivoj dalmatinskoj izreci 'pila naopako'.
Najbolji primjer 'pile naopako' u Labrovićevoj praksi je glasovita kandidatura za ministra kulture kada je Božu Biškupića pozvao na boks-meč u kojem je ulog bila funkcija ministra. U danima koji su uslijedili Labrović je, manipalirajući i medijima, dosljedno izgradio paralelnu stvarnost u kojoj je bilo tako logično da Biškupić nedolaskom na meč gubi titulu i funkciju. Točka na projekta je bio upit na adresu Sabora zašto se ne prihvaća promjena resornog ministra. Labrović nam je rekao da nikad nije dobio službeni odgovor od saborskih službi na svoj upit.
U razgovoru s umjetnikom, podsjetili smo se i na Labrovićev nastup na splitskoj Rivi, a u kojem je na guslama u epskom desetercu opjevao čitavo izdanje magazina Gloria, nastup koji je višestruko značajan i višeslojan. S tim upečatljivim nastupom, još se jedino može usporediti noviji projekt 'Para vrti gdje burgija neće' koji je izveo u Dubrovniku.
Gudački trio je izveo djelo Sorkočevića na pozornici uz pratnju miješalice za beton. Ozbiljnost nastupa naglašava hiperrealnost umjetničkog koncepta. Labrović nam je pojasnio često pitanje o dnevnopolitičkom konceptu njegovog rada. 'Moj umjetnički rad je vezan uz sadašnji trenutak, život su trenuci, ne prošlost i budućnost. Uvijek svjedočimo herojskoj povijesti i teroru svijetle budućnosti. Ne treba nam bolje sutra, mene zanima sadašnjost, sad, ovdje i u ovom trenutku', zaključio je Labrović.
Na kraju, treba napomenuti da je čitav nastup imao autoironičan ton samopromocije, u stilu akademskog govora prilikom primitka nagrade za životno djelo. Svojim krajnje serioznim pristupom, elokventnim izričajem, interpretirajući satirične, duhovite akcije Siniša Labrović je čitav nastup podigao na razinu totalne realnosti. Prevedeno likovnim jezikom nadrealno ili, još bolje, hiperrealno.
Intervju nakon boksačkog meča za ministarsku fotelju