Glumica Nina Violić na Motovun Film Festivalu predstavlja svoj kratkometražni film 'Janje' o 12-godišnjim najboljim prijateljicama čije popodnevno lutanje gradom u jednom trenu postaje veoma opasno. Violić je napisala i scenarij, a za tportal govori o potrebi da na ovaj način progovori na temu osobnog fašizma i netolerancije, o radu s mladim glumcima, ali i o svom prvom dugometražnom filmu koji je u pripremi
Cvita i Megi, 12-godišnje najbolje frendice, nalaze se sa svojim starijim prijateljem iz škole koji im obećava nezaboravno popodnevno henganje. Odvodi ih u običan gradski kvart, u sasvim običnu zgradu te ulaze u jednostavan, ali zapušten stan. Njihovo bezazleno glupiranje moglo bi se u trenu pretvoriti u pitanje života ili smrti.
Radnja je to filma 'Janje' koji će autorica, redateljica i scenaristica Nina Violić predstaviti na Motovun Film Festivalu 23. srpnja u programu Motovunski kratki. Violić je ovo drugi kratki film za koji potpisuje režiju i scenarij. Prvi, 'Odvajanje', premijerno je prikazan 2015. na Međunarodnom filmskom festivalu Kino Pavasaris u Vilniusu.
Što je bio poticaj za film 'Janje' - kako ste došli do teme?
Imala sam potrebu govoriti o osobnom fašizmu, o strahu što nam djeca rastu u sredini koja nije otvorena prema drugačijem i koja osuđuje toleranciju. 'Janje' je film koji govori o nama, o našoj djeci, o našoj zatvorenosti, o našoj nelagodi i ismijavanju onoga što ne razumijemo.
vezane vijesti
Napisali ste i scenarij. Koji su bili najveći izazovi u tom procesu?
Radila sam skicu prije nekoliko godina za drugi scenarij, a onda sam to ljeto prije četiri godine promatrala svoju kćer i njenu frendicu kako po cijele dane komuniciraju preko mobitela, a sjede jedna pokraj druge. Onda sam nekako spojila tu skicu s tom slikom i ta pomisao me uznemirila. Tada sam sjela i to napisala.
Ovo je drugi put da režirate. Što vas je u startu privuklo režiji?
Potreba da kažem nešto što u tom trenu osjećam ili kao istinu ili kao problem ili nešto što me muči, a nemam odgovor na to... U svakom slučaju, uvijek me ponese ta misao da se ljudi oko mene pitaju isto što i ja.
Kako je bilo raditi s glumcima u ovom filmu?
Radila sam s tri tinejdžera, Cvitom Viljac, Margaritom Belan i Danom Sirotnjakom. Napravila sam veliku audiciju i izabrala genijalnu djecu. U tom procesu shvatila sam da im mogu puno dati, a ono što sam dobila zauzvrat je nemjerljivo. Jako, jako sam ponosna na glumu u tom filmu. Genijalni su.
U cijelom procesu rada na filmu s čime ste imali najviše problema ili oko čega je bilo najviše posla?
Rad s glumcima uzeo mi je najviše vremena, ali 'Janje' je film u kojem nije bilo nikakvih velikih problema, sve je nekako teklo. Vanja Černjul pristao je snimati jer mu se svidjela priča i nekako smo tempirali to da snimamo kad on bude u Hrvatskoj. S glumcima sam pripremila vježbe koje smo koristili na snimanju i to je to.
Što biste nakon dosadašnjeg iskustva i iza i ispred kamere savjetovali mladim filmašima koji žele snimiti film u Hrvatskoj?
Mrzim kad mi bilo tko koga nisam pitala za savjet savjetuje nešto i nisam taj tip koji dijeli savjete mladima. Mladi i talentirani ljudi inspiriraju me i trudim se uvijek naučiti nešto od njih. Tko zna zašto radi i posvećen je tome, snimat će, sigurna sam. Nema brige.
Radite i na svom prvom dugometražnom filmu. U kojoj ste fazi s njim?
U montaži smo. Film se zove 'Obiteljska prašina', a čeka nas još 15-minutni dio koji moramo snimiti s lutkama. Nadam se da ćemo biti gotovi do Nove godine. Neću vam ništa otkriti osim toga da u njemu igramo Goran Bogdan, Lee Delong, najluđi dječak na svijetu koji se zove Bruno Frketić Bajić i ja.
