Bratsko-sestrinske veze ponekad s odrastanjem izblijede, istanje se, ponekad čak i puknu. Uronjeni u vlastite živote, često razdvojeni udaljenošću ili drugačijim životima, braća i sestre gube i sličnosti i bliskost i razumijevanje jedni za drugo, i to je, nažalost, ne samo često, nego i normalno. No bolest, umiranje ili smrt zajedničkog roditelja često na sve to baci reflektorsko svjetlo, pa odrasli i međusobno pogubljeni braća i sestre odjednom opet dijele prostor, sadržaj života ili cilj. I onda se često počnu ponašati onako kako su se jedni prema drugima ponašali dok su bili djeca. Ili tako da bi kompenzirali ono kako su se uz svoju braću/sestre osjećali kao djeca.

Znao je to i američki scenarist i redatelj Azazel Jacobs, koji je napisao i režirao film 'Njegove tri kćeri', priču o tri sredovječne kćeri umirućeg Vincenta, koje se u njegovu newyorškom stanu okupljaju da bi uz njega bdjele tijekom posljednjih dana njegova života. Ustvari, dvije se okupljaju - njegove biološke kćeri Katie (Carrie Coon) i Christina (Elizabeth Olsen), a njegova pokćerka i kći jedne od njegovih supruga, posvojena Rachel (Natasha Lyonne) ionako otprije živi s njim.

Film počinje u Vincentovu newyorškom stanu, u u kojem će se uglavnom i odvijati i počinje s monologom jedne od njegovih kćeri, dominantne Katie. Vrlo brzo shvaćamo da njezin monolog zapravo uopće nije monolog, nego da ona tako razgovara sa svojom sestrom Rachel, koja joj sjedi preko puta, bezizražajno je gleda i šuti. Nije osobito čudno što Rachel šuti jer Katie govori tako da njezina pitanja ili ne zahtijevaju ili ne dopuštaju odgovore - po svemu što govori nakon njih jasno je da je ili sugrna u svoje odgovore ili ih pretpostavlja. Ubrzo se za istim stolom pojavljuje i treća sestra, Christina, koja je pomalo hipijevski emotivna Christina i koja je do maloprije sjedila uz očev krevet. Nije uopće slučajno što se svaka sestra u prvih nekoliko minuta filma u kadru pojavljuje potpuno sama. Iako su i druge prisutne u sceni.

U sljedeći neodređen broj dana koje će tri sestre provesti u očevu stanu, noseći se s gubitkom, jedna s drugom i sa svojim životima izvan tog stana, naučit ćemo mnogo o njima, njihovim međusobnim odnosima, ali i njihovim odnosima prema životu, smrti, ljubavi, obitelji, ali i onim dijelovima sebe koje skrivaju u zamračenim dijelovima srca. Redatelj Azazel Jacobs pritom će nam pokazati koliko je lako, ali i ne sasvim točno, osobu svesti na samo ono što pokazuje. Koliko je lako Katie svhatiti kao kontrol-frikušu koja očito svojom ulogom zamjenjuje patrijarha u obitelji, koliko je lako Christinu svesti samo na poletarku koja meditira i tepa kćeri preko telefona te koliko je lako Rachel svesti na luzericu koja po cijele dane samo puši travu i kladi se na utakmice.

Sve tri glumice, koje su i inače majstorice svojeg - neću reći zanata, nego umjetnosti, ovdje su nastupile spektakularno i svaka ulozi donosi upravo ono što joj je bilo potrebno, a Azazel Jacobs na Netflix nam je donio dašak onog divnog, komornog kazališta, s komadima koji govore o ljudima, međuljudskim odnosima, životu i smrti.