Predstava razvijana tijekom rezidencijalnih boravaka u španjolskoj La Factoriji i Mediteranskom plesnom centru u Svetvinčentu ovog je ljeta dijelom bila prikazana i na Festivalu plesa i neverbalnog kazališta, a premijerno izvedena jesenas u ZKM-u kada je otvorila novu sezonu. Izvodi ju nova i pomlađena postava plesača Zagrebačkog plesnog ansambla u sastavu Margareta Firinger, Andreja Jandrić, Luna Lilek, Endi Schrötter, Linda Tarnovski i Karlo Topolovec, stoji u najavi.

'Paradoks je i jedan od osnovnih zakona prirode. Nije li proljetno buđenje i bujanje najveće čudo kojem svake godine iznova svjedočimo? Jer, kako je moguće da jedna tanušna, nježna vlat trave probije zemlju, okamenjenu od zime i hladnoće, zgusnutu do betonske čvrstine? I to uvis, prkoseći gravitaciji. Nešto tako tanano da uvijek iznova svlada naizgled nemjerljivo tvrđu tvar? Doista čudo. No, kakav je ishod tog veličanstvenog pothvata? Vlat trave krhka je i ranjiva pri svakom nasilnijem vanjskom djelovanju. Njen život može biti prekinut u bilo kojem trenutku. Paradoks je u osnovi svakog postojanja. Otud GEOMETRIJA DAHA.

Naizgled nespojivi pojmovi, a istodobno temeljni elementi života. Geometrija se nalazi u svemu: počev od svjetlosti, preko flore i faune, do naše anatomije i svemira samog. Dah je izvor svega živog; prana, energija životvornosti. Tijela u pokretu u svakom su trenutku očitavanje tog paradoksa, hranjena dahom i u neprestanom uspostavljanju konstelacija: tijek vode, gibanje zraka, vibriranje zemlje, rastakanje svjetlosti, kruženje planeta. Protok energije u nebrojenim oblicima', piše dramaturginja Katarina Pejović.

'Mi smo priroda; vršci naših prstiju upereni su prema portalima duhovnosti, prema netjelesnom, prema beskonačnom. Mi smo kolektivno tijelo, drevno tijelo, nebesko tijelo. Mi smo propusni. Vječno u nastajanju. Mi jesmo. Sad smo zajedno, stvaramo novi kod, kriptičan, spontan i apsolutno nužan. Vječni pokret i povezujuću energiju koja oscilira, raste i pada, širi se i sužava, teče, zavija, sudara se. Znanstveni podaci postali su katalizatori za širenje mašte u poetska područja. Moderna znanost govori nam o izvanrednom rasponu međusobnih odnosa. Sad je više no ikad jasno da smo dio cjeline. Ne možemo zanemariti činjenicu da je more oko nas isto kao mi i da dijelimo zajedničke temelje. Barem dok postojimo Mi', riječi su Laure Arís Álvarez, plesačice, koreografkinje i priznate plesne pedagoginje koja od 2009. radi kao slobodna umjetnica i svoju umjetničku praksu upotpunjuje važnim međunarodnim pedagoškim radom u suvremenom plesu.

Svoju je karijeru gradila kao članica plesne kompanije Lanonim Imperial Juana Carlosa Garcije i umjetničkog kolektiva General Electrica u nekoliko produkcija Tomasa Aragayja u Barceloni. Kao istaknuta plesačica, 1999. dobitnica je nagrade Lladro na Festivalu u Valenciji. Otad pa sve do 2008. plesala je u belgijskom plesnom ansamblu Ultima Vez pod vodstvom Wima Vanderkeybusa s kojim posljednjih godina radi kao njegova asistentica. S Jorgeom Jaureguijem osnovala je Ember, a sada je trenerica za pokret na obnovama predstava kompanije Ultma Vez i predstavama kazališnog redatelja Ive Van Hovea, u Nizozemskoj narodnoj operi i baletu u Amsterdamu, la Comedie Francaise u Parizu te Međunarodnom kazalištu u Amsterdamu.

Predstava 'Geometrija daha' nastaje u produkciji Zagrebačkog plesnog ansambla pod vodstvom Petre Glad Mažar. Asistentica koreografkinje je Petra Valentić, dok su autori glazbe Nenad Kovačić i Miro Manojlović. Predstava je ostvarena uz potporu Grada Zagreba, Ministarstva kulture i medija RH, A/CE Acción Cultural Española / PICE /.