Opna je ples o prostoru između tijela, o granicama između svjetova, o pogledima između odnosa. Opna je šuštanje i grmljavina, sjećanje prvog dodira, napunjena praznina. Opna nosi memoriju svih prostora u kojima je boravila – jednog dućana, jednog podruma, jednog bivšeg marketa koji je prije bio muzejsko skladište, jednog bivšeg kina koje je nedavno postalo dvorana, jedne bivše tvornice koja je danas prostor kulture, jednog kulturnog centra, ili možda dva. Opna je priča o promjenama u javnim prostorima, o brisanju herojskih narativa, o izgradnji novih susreta. Opna je najlon koji se transformira, scenografija od zraka, topla sintetika. Opna je ples u titrajima, vibracija kontrabasa, dodir naježene kože, pokret na granici čujnosti. Opna je granica vidljivosti, borba za opstanak, hvatanje daha. Opna je ples triju tijela, nekoliko krajolika i jednog instrumenta, navodi se u najavi predstave za koju zanimljivo scenografsko rješenje potpisuju Numen i Vanja Magić, a dramaturgiju Jasna Jasna Žmak