Humoristična serija koju su producirali Jamie Foxx i njegova kći Corinne nadahnuta je njihovim odnosom oca i kćeri, Jamie Foxx u njoj igra jednu od dvije glavne uloge i upravo je nevjerojatno da si je dopustio takvu sramotu. Serija niti je smiješna niti zabavna niti pametna. Ne postoji baš nijedan razlog zbog kojega biste gubili vrijeme na nju.
Ne znam koliko sam puta to već priznala, ali sigurno nisam samo jedanput jer već dolazim u godine kada stalno nešto ponavljam. Jesam li vam pričala ono kad...? - Jesi, bako, ajde popij gingko. Uglavnom, ono što sam već sigurno nekoliko puta spomenula u osvrtima, spomenut ću i ovaj put - VELIKA sam obožavateljica humorističnih serija i pogledat ću sve na što naiđem, a naziva se humorističnom serijom, sitcomom ili bilo kojom trećom varijantom televizijske serije koja bi trebala biti bazirana na humoru i komediji. Pritom me puno ne diraju upozorenja da je nešto loše. Moram se sama uvjeriti. Osim što se s luđačkim optimizmom uvijek nadam da ću negdje otkriti neki skriveni dragulj, da je nešto barem u nekom segmentu marginalno dobro i da ću čak i u nekom kvazismiješnom smeću čuti dvije i pol dobre fore, iskreno priznajem da ću uvijek radije za razonodu pogledati loš sitcom nego osrednju dramu ili krimić. Takav mi je stav, međutim, nanio mnogo boli i razočaranja. Jer se vrlo često dogodi da u nekom nabrzinu sklepanom sitcomu ne samo da ne nađem ništa dobro, nego se i počnem pitati čemu humor, čemu televizija, ČEMU UOPĆE ŽIVOT KAD JE SVE TAKO GLUPO?
vezane vijesti
Evo, prije nekoliko dana (točno 14. travnja) na Netflix je sletjela nova humoristična serija čiji je koautor, izvršni producent i glavni glumac - Jamie Foxx. Di'š bolje za razbuktavanje mojeg naivnog sitcom-optimizma!? Jamie je genij - ima dugogodišnji pedigre i kao komičar i kao glumac, jest da malo u komičarskom stilu vuče na kreveljenje i pretjerane imitacije, ali je DOBAR u tome, a povrh svega toga je i - nemojmo zanemariti površne nagone - zgodan lik kojeg je uvijek lijepo pogledat' na ekranu. Odmah sam protrljala ručice i krenula u bindžanje. Kakav debakl. Bilo bi mi bolje da sam si osam put po pol' sata nabijala daljinski od televizora u čelo.
Ono što sam, naime, u svojem glupavom radovanju novom sitcomu S PEDIGREOM zanemarila bilo je to da upravo taj pedigre katkad unaprijed znači katastrofu. Osim časnih iznimaka (kojih se, da stvar bude gora, u ovom trenutku čak i ne mogu sjetiti, ali sam sigurna da postoje), sitcomovi koji startaju s posve nepoznatom ekipom u pravilu su bolji i uspješniji od onih koji se vrte oko neke velike zvijezde. Ovi koji se vrte oko velike zvijezde dosta često završavaju kao lijeno gluparenje s otrcanim forama jer nema veze, pusti bilo što, Velika Zvijezda će to izvuć. E, bogme neće.
'Dad, Stop Embarrassing Me!' toliko je ilustrativan primjer tog fenomena da bi mogao stajati u enciklopediji kada bi u enciklopediji postojala natuknica 'grozni sitcomi koji su se pokušali isfurati na slavu glavnog glumca'. Već od prve epizode, kada doznajemo da su glavni likovi Brian Dixon (Jamie Foxx) i Sasha Dixon (Kyla Drew) otac i kći koji počinju živjeti zajedno u njezinoj šesnaestoj (ili petnaestoj, nemam pojma, već sam zaboravila) zato što je njoj umrla majka i kada prva reakcija na sve to bude ha-ha-neodgovoran-tata-ju-je-zaboravio-pokupit-na-aerodromu, u glavi mi je zazvonio alarm da tu nešto ne valja. Okej, to je humoristična serija, nećemo baš sad puno kopati po tragediji prerane smrti majke jedne tinejdžerice, ali to da je jedina reakcija: 'Ah, sad će me ovaj neodgovorni pajac pokušavati odgajati, a ja sam zrelija od njega' pa onda na to deseci nakalemljenih šala o tome kako je tata fakat neodgovorni pajac i kako je deda još neodgovorniji te se kod kuće uglavnom bavi pušenjem trave - možda je malo... ne znam, psihopatska? Bilo je i drugih humorističnih serija koje su se bazirale na mračnim premisama, primjerice 'Neslomljiva Kimmy Schmidt' pa su našle načina da to obrade, a da ta obrada nije svedena samo na ma, pusti sad to, koga briga.
A to je samo prva stvar koja ne valja.
Sjećate se onog gore, kada sam napisala da je Jamie genij i kao komičar i kao glumac, ali da mu komičarski stil malo previše vuče na kreveljenje? Sad se kajem što sam napisala MALO previše. Naime, u ovoj seriji kreveljenje je jedini komičarski stil kojim se koristi. Čovjek je čitavo vrijeme ili panično zabezeknut ili panično prestrašen ili panično ljut pa se dere ili ga nešto toliko proganja da se - pogodite kako? - da, naravno, PANIČNO budi usred noći, u snu bježeći pred nekim problemom. Tu i tamo se malo opusti pa se SAMO krevelji ili pleše k'o krakati skakavac na ecstasyju.
Svi drugi u seriji proizvod su takve šprance i potrošenih sitcomovskih klišeja da nema tog glumačkog, komičarskog ni ljudskog truda kojim bi svoje likove učinili smiješnima ili barem marginalno zabavnima. Kći Sasha uglavnom ne radi ništa drugo osim što se pokušava baviti tipičnim tinejdžerskim stvarima pa onda koluta očima kada joj tata to onemogući ili je osramoti. Taj prigovor možda zvuči blesavo jer, dovraga, ipak u samom naslovu stoji rečenica: 'Tata, prestani me sramotiti!', ali svi ti problemi na koje Brian i Sacha nailaze zbog jaza između generacija toliko su potrošeni, jadni i glupi da uz njih 'Puna kuća' djeluje kao revolucionarni iskorak iz najgluplje sitcomovske šprance. Jedini BLAGI izuzetak jest druga epizoda, u kojoj Sacha i Brian dolaze u sukob zato što Brian želi da Sacha ide s njim u crkvu, a ona radije prakticira jogu i druge vrste duhovnosti, ali i taj kratki iskorak u nešto kompleksniji sukob generacija samo me još više izbedirao jer sam se ponadala da će možda tu biti nečeg dobrog, a na kraju nije. Samo im je ideja bila dobra. U drugim epizodama nije bilo ni to.
Mogla bih sad do sutra nabrajati mane ove serije, ali čak ni to ne bi bilo zabavno jer se sve može svesti na rečenicu: 'Serija koja nije nimalo smiješna, ali se svi u njoj ponašaju kao da jest pa ispadaju glupi'. Čovjek se stvarno mora zapitati što je bilo čovjeku koji ima talent, vještinu i iskustvo kakve ima Jamie Foxx pa da se potpiše pod ovakav ispuhani balon. Ja usput moram dodati da mi je s jedne strane žao što sam pogledala cijelu sezonu jer je to čisti gubitak vremena, a s druge strane mi je žao zato što sam velika ljubiteljica klasičnog sitcoma (snima ih više kamera, uglavnom interijeri, nasnimljen smijeh publike), a ovakvi promašaji samo pridonose tome da takve serije dolaze na loš glas. Preskočite zato ovu seriju u svojim vikend-bindžanjima po Netflixu. Bolje da vam i Jamie Foxx i sitcomovi ostanu u dobrom sjećanju.
