Naklada Ljevak objavila je roman 'Niotkuda s ljubavlju' Đorđa Matića, priču o potrazi za izgubljenim ljubavima u knjizi o emigraciji kao trajnoj traumi izlječivoj tek neraskidivom vezom s kulturom zemlje i prostora koju glavni lik nije napustio svojom voljom.

Pjesnik i esejist Đorđe Matić (1970.) objavio je dosad pjesničke zbirke Lingua franca (2013.) i Haarlem Nocturne (2016., na nizozemskom jeziku), knjige eseja o glazbi Tajni život pjesama – hrvatska popularna muzika devedesetih (2014.) i Tajne veze (2017.), te zbirku ogleda o srpskoj kulturi Historija i savremenici (2018.).

Godine 2020. objavljene su mu dvije esejističke knjige, na francuskom Visages du silence – Lica tišine, i na srpskom knjiga Senke naših predaka: otrgnuto od zaborava. U veljači 2021. izašla mu je nova zbirka poezije naslovljena Drugi zvuk (2021). Urednik je i koautor Leksikona YU mitologije (2004.), i koautor (s Merimom Ključo) trojezičnog muzičkog priručnika Eastern European Folk Tunes (2009.). Uredio je više publicističkih, kao i nekoliko knjiga iz polja povijesnih znanosti. Stalni je suradnik zagrebačkog časopisa Prosvjeta i portala Oko Radio-televizije Srbije. Član je Hrvatskog društva pisaca i SKD Prosvjeta. Živi u Poreču.

Glavni junak njegova romana Niotkuda s ljubavlju 1991. godine odlazi iz domovine jer osjeća da će stvari krenuti po zlu i da će njegovo, dotad uobičajeno ime, odjednom zazvučati kao poziv na nasilje. Kao egzilant koji se 'nije izgubio ali se nije ni našao', on luta od sjevera do juga kontinenta, ne nalazeći utjehe ni u omamljivoj magmi sjećanja.

Nakon epizode u Rimu, privremeni dom nalazi u Amsterdamu, u zemlji i gradu 'gdje su snovi nepoželjni' a on ih, ustrajno, sanja. Jedna žena, i jedna knjiga, trebale bi zatvoriti krug njegova života.

'Pisan otmjenim, rafiniranim, eruditnim stilom - u kojemu mnogo znanja ne zvuči nametljivo - ovaj je roman priča o potrazi za izgubljenim ljubavima. Đorđe Matić suvereno vlada jezikom, koji je, kao malo koji u tradiciji naše fikcijske proze, prepun lirike i glazbe. Ulazak u ovo majstorski pisano djelo nalik je na odiseju u kojoj plovimo po moru glazbe, sjećanja, čežnje za iskonom koji trajno izmiče', napisao je o romanu Boris Rašeta.

'Ovaj roman, ozvučen sad već prepoznatljivim matićevskim jezikom vrsnog esejista superiorne naobrazbe i intelektualne raskoši, zavest će i provesti čitatelja kroz posve autentičan svijet emigracije kao trajne traume izlječive tek neraskidivom vezom s kulturom zemlje i prostora koju glavni lik nije napustio svojom voljom', ističe Nada Gašić.