Nakladnik ocjenjuje kako je Martinčićeva knjiga o hrvatskom leksikografu, publicistu, prvom profesi­onalnom novinaru Bogoslavu Šuleku (1816.–1895.), najplodnijem rječotvorcu hrvatskih riječi, vrijedna i sveobuhvatna monografija o njegovu djelu i djelovanju.

Knjiga 'Šulekijana i šulekizmi u šulekografiji i hrvatskoj leksikografiji' (455 str.) podijeljen je u 5 poglavlja - Predslovlje, Šulekijana u obzorju autorova radnog životopisa, Šulekizmi u šulekijani, šulekografiji i hrvatskoj leksikografiji, Iz bibliografija o šulekijani, šulekografiji i hrvatskoj leksikografiji i Zaslovlje.

U Predslovlju, navodi nakladnik, autor donosi podatke o Šulekovu dolasku u Hrvatsku, početku njegova zanimanja za hrvatski jezik, brzom svladavanju jezika i uključivanju u onodobne društvene tokove od sredine do pretkraj 19. stoljeća.

Naglašava kako autor služeći se tvorbenim mogućnostima hrvatskoga jezika i postojećim analognim tvorbama uvodi i definira nazive: šulekizmi – Šulekove hrvatske novotvorenice i njihove tekstovne potvrde, riječi kojima je odlučujuće djelovao na standardizaciju hrvatskoga jezika; šulekijana – djela Šulekova opusa; šulekografija (sve ciljano ili sporadično napisano o Šuleku) gdje se donosi stotinjak novo novopopisanih i analiziranih Šulekovih tekstova koji se do sada nisu spominjali među njegovim radovima, a važni su i za utvrđivanje šulekizama; šulekulje – sastavci o pojedinim riječima, provjereni usporedbom s onodobnim i suvremenim rječnicima.

Napominje kako je stotinjak novopopisanih i proučenih Šulekovih bibliografskih jedinica povećao obrađeni korpus njegovih radova za trećinu.

Drugo i treće poglavlje sržna su poglavlja bibliografskih jedinica monografije u kojima se detaljno prikazuje Šulekov rad od korektora u Županovoj i Gajevoj tiskari preko njegovih novinskih priloga, dodaje nakladnik.

Svestrani Šulek autor je pedeset knjiga, od kojih su neke bile i prave uspješnice te raznovrsnih udžbenika poput: Male čitanke za početnike, Početnice za katoličke učionice u austrijskoj carevini, Biljarstva (prvi hrvatski udžbenik botanike za gimnazije).

Uz polemičke tekstove piše i pravnopolitičku knjigu te komentira tekst tada proglašena Ustava, navodi i dodaje kako je Šulek i vrstan prevoditelj pa je preveo s mađarskoga, uz ostalo, više domobranskih vojnih priručnika te Novi zavjet Gospoda našega Isukrsta i Psalme Davidove.

Naglašava kako se iz njegovih djela izvlače katkad riječi koje nisu zaživjele u općoj uporabi, a zaboravljaju one sustavne tvorbe koje su obogatile hrvatski leksički fond u mnogim znanstvenim područjima i pridonijele uključivanju hrvatskoga jezika u europske tokove i bitnoj popuni onodobnoga hrvatskoga leksika (npr. abeceda, bjelogorica, crnogorica, propuh, proračun, enciklopedija, glazba, graševina, pjenušac, skladba, tloznanstvo, svjež, tisak, zdravstvo, latica, pelud, gmaz, cvjetni vjenčić, proračun, pojam, pustolov, pustolovina, pelud, kisik, vodik, ugljik, dušik, parostroj, dragulj, gmaz, opnokrilci, tisak, velegrad, novčić…).

Šulek je, napominje, današnjim naraštajima ponajviše poznat kao autor rječnika Deutsch-kroatisches Wörterbuch, Hrvatsko-njemačko-talijanskog Rječnika znanstvenoga nazivlja te Jugoslavenskog imenika bilja.

Šulek je nazivan ocem hrvatskoga znanstvenoga nazivlja, a Martinčić mu zasluženo pripisuje pridjevak leksikograf stoljeća jer se pokazalo da su usprkos nepovoljnim jezičnim i političkim okolnostima, Šulekovi rječnici iz 19. st. presudno utjecali na hrvatski jezik sve do današnjih dana u 21. stoljeću, ističe nakladnik.

Ocjenjuje kako je autor na temelju općeg uvida u hrvatsku jezičnu riznicu, u hrvatsku leksikografiju i šulekijanu utvrdio da je Šulek najplodniji rječotvorac hrvatskih riječi.