Sepúlvedi je krajem veljače utvrđeno da je zaražen koronavirusom, nakon povratka s književnog festivala u Portugalu. Liječio se u Oviedu, tamošnjoj Centralnoj sveučilišnoj bolnici Asturias.

Bio je pisac, redatelj, novinar i politički aktivist. Najpoznatiji roman mu je 'Starac koji je čitao ljubavne romane', priča o starcu koji u bezimenoj južnoameričkoj prašumi o ljubavi uči iz jeftinih ljubavnih romana, pripremajući se za konačni sraz sa sudbinom u liku velike ubojite mačke. Knjiga je objavljena 1989., a prevedena je na 46 jezika, uključujući i hrvatski na kojem je, u izdanju V.B.Z.-a, izašla 1998.

V.B.Z. mu je objavio i roman 'Svijet na kraju svijeta' iz 1989. te knjigu priča iz 1998., sastavljenu od serijala 'Dnevnik sentimentalnog ubojice' i 'Yacaré', objavljivanih na stranicama ljetnih podlistaka dnevnika El País i El Mundo'. Kod Znanja mu je pak izašla knjiga za djecu, 'Priča o galebu i mačku koji ga je naučio letjeti', o razornim posljedicama ljudske nebrige za prirodu.

U mladosti se Sepúlveda priklonio vladi Salvadora Allendea, a nakon puča u Čileu i dolaska Augusta Pinocheta, uhićen je i osuđen na 2,5-godišnji zatvor. Zbog pritiska izvana, najviše od strane Amnesty Internationala, premješten je u kućni pritvor, iz kojeg bježi i skriva se godinu dana, priključivši se pokretu otpora. Potom je opet uhićen i osuđen na zatvorsku kaznu od 28 godina no i ona mu je, zbog ponovnih prosvjeda diljem cijeloga svijeta, promijenjena na osam godina izgnanstva.

Od 1996. živio je u Gijónu, u Španjolskoj.