'Moj prijatelj i književnik Faruk Šehić upozorio me da se ne smijem ovom knjigom zamjeriti Sarajlijama. Vidjet ćemo kako će to proći', našalila se Olja Runjić, autorica romana o mladoj ženi, kojoj će se život ubrzo stubokom promijeniti, kad kao svoje privremeno utočište izabire Sarajevo, grad prema kojem gaji posebnu naklonost. Život u Sarajevu, šetnje, slučajni susreti i razgovori, otključavaju paralelnu stvarnost pohranjenu u sjećanjima i pokreću niz priča unutar priče.

Uvodni dio predstavljanja njenog prvijenca 'Auf Wiedersehen, Mustafa' preuzeo je spisatelj Ivica Đikić, koji je naglasak stavio upravo na autoričine opise Sarajeva.

'Najviše me zainteresirao opis Sarajeva koji je vrlo netipičan. U ovom slučaju radi se o iskrenom opisu, bez ulagivanja i stereotipa koji postoje u našoj književnosti i našim životima. Orijentalna egzotičnost, ćevapi, minaret i ostala opća mjesta Sarajeva koja bi trebala pobuditi nostalgiju, u potpunosti su izostavljena. Knjiga nije nimalo laka ili razbibrižna, to je tmurna i crna rekapitulacija jednog života, a Sarajevo se gubi kao stereotipni toponim za humor i razbibrigu.

Olja se ne ulaguje kolektivitetima i stereotipnim očekivanjima. Sarajevo je u njenoj knjizi takvo kakvo jest: težak, pomalo tužan i depresivan grad u kojem vas iznad vode mogu održati rijetki pojedinci. U knjizi ih ima i na svoj osebujan gorko-slatki način preguravaju svoj život u tom gradu', kazao je Đikić te dodao da je sljedeća bitna tema romana krug destruktivnosti iz kojeg je teško iskoračiti te donošenje odluke po instinktu i srcu.

Naime, iz ulomaka koje su na promociji čitali glumci Leon Lučev Nina Violić, saznali smo da je spisateljica stvorila snažan i potresan 'hibrid' ogoljenog, naturalističkog pripovijedanja prožetog lirskim senzibilitetom.

Nakon čitanja prenijeli su i svoje impresije.

'Ako netko napiše intimističku prozu koja je iskrena, hrabra i jebeno dobra, uvijek se ispričavamo zbog toga i spominjemo 'odmak od lika'. Dosta mi je tih odmaka i čestitam Olji što je bila izravna. Kao što se Đikiću najviše svidio opis Sarajeva, tako se meni u romanu najviše sviđaju opisi autodestrukcije, upravo zbog nedostatka odmaka', bila je rezolutna Nina Violić

'Čitanje mi je na početku bilo previše osobno iskustvo, nisam znao hoću li izdržati, ali na kraju me knjiga istinski dirnula i dovela do suza. Ponosan sam na Olju što je porodila svoju prvu veliku bebu', kazao je Lučev.

Sama autorica objasnila je da je knjiga nastala kao 'rezultat njene izražene unutarnje potrebe'.

'Ne zanima me tretirati kolektivne ideje ili priče. Zanimali su me životi pojedinaca. Ne pišem brzo, tu sam opsesivna. U ladici leže brojni neobjavljeni rukopisi, započeti romani, kratke priče, poezija… ali sve to čeka svoj trenutak. Osjetila sam da je pravi trenutak za objavljivanje ovog romana. Od vrlo ranog doba kod mene postoji opsjednutost jezikom, on je eklektičan i ja svoj identitet pronalazim u eksperimentima s jezikom', zaključila je autorica, koja je uz nekoliko pitanja i opaski urednika knjige Momira Oljače, promociju završila jednostavnim zahtjevom:

'Kupite moju knjigu.'