Predstava prvi put u Hrvatskoj otvara temu o leukemiji i postavlja pitanje o tome treba li pacijentima, pogotovo djeci, otvoreno reći da su neizlječivo bolesni ili je bolje sakrivati istinu i hraniti ih lažnom nadom.

Predstava je realizirana u koprodukciji Kazališne družine Mare i Žar ptice, a realizirana je u gotovo monodramskoj formi, koju 'narušava' dječak Vili Utješanović, smješten u kazalište sjena, i glas odličnog mladog glumca Petra Atanasoskog. Nastala je prema istoimenom romanu suvremenog francusko-belgijskog autora, redatelja i doktora znanosti Erica Emmanuela Shmitta, čija se djela izvode u više od 50 zemalja svijeta. U njegovoj se biografiji navodi da je 1989. godine u pustinji Ahaggar doživio vrlo intenzivno duhovno iskustvo, koje mu je po njegovom dubokom uvjerenju pomoglo u pisanju.

To iskustvo opisao je u romanu 'Noći vatre'. Za svoje romane, drame i kratke priče dobio je mnoge nagrade, između ostalih dvije Nagrade Moliere te Gouncourt, no bio je nagrađivan i izvan Francuske, od Belgije do Ukrajine i Poljske. Njegovi komadi su postavljani na kazališne daske i u njima su igrali neki od najvažnijih francuskih glumaca kao što su Alain Delon i Jean-Paul Belmondo, a po nekima su snimljeni i filmovi.

Roman 'Oskar i gospođa u ružičastom' objavljen je 2002. godine i dio je njegovog 'ciklusa o nevidljivom' u kojem se bavio kršćanstvom, budizmom, židovstvom, sufizmom, konfucijanizmom i drugim religijama. Sastoji se od dirljivih, ali i duhovitih i mudrih pisama koja bolesni Oskar dok leži u bolnici piše Bogu. U njima opisuje svoju svakodnevnicu u bolnici, ali i postavlja pitanja primjerice zašto se nitko ne smije kad ispriča vic, zašto mu roditelji ne kažu da mu nema spasa, ima li Boga i zašto Bog dopušta da netko bude bolestan. Ta pisma pronalazi Mama Roza, baka u ružičastoj kuti koja volontira u bolnici dva puta tjedno. Ona posjećuje Oskara, predstavlja mu se kao bivša hrvačica i postaje bliska s njim te zadnje dane njegovog života čini zanimljivim, ispunjenim, zabavnim i nezaboravnima. Roman je preveden u BiH, a prema njemu snimljen je 2009. godine film s Maxom von Sydowom i Michele Laroque u ulozi Mame Roze.

Kako je Marija Sekelez otkrila taj tekst?

'Jedan moj prijatelj gledao je tu predstavu u Parizu prije deset godina, u kojoj je igrala Danielle Darrieux, velika francuska glumica, legenda francuskog kazališta i filma, koja je preminula prošle godine u 100. godini života. Njoj je posvećen i ovaj tekst. On mi je poslao taj tekst na francuskom jeziku, a ja sam ga dala prevesti našem poznatom glumcu i prevoditelju Vjenceslavu Kapuralu. Kad sam ga pročitala, ostala sam osupnuta i fascinirana njegovom dubinom, ljepotom i snagom. Odmah sam pomislila da ga moram postaviti u kazalištu i da ga treba čuti što više ljudi. Premda je tekst tužan i potresan, on budi nadu i daje prekrasna objašnjenja o smislu i svrsi života. Francuski kritičari su ga definirali kao filozofsku bajku i usporedili ga s 'Malim princem'. Međutim tada sam bila jako zauzeta radom u Žar ptici i nisam se stigla posvetiti tom tekstu. A bila sam i premlada za ulogu Mame Roze. No on je cijelo vrijeme ostao negdje u meni i nije mi izlazio iz glave. Čim sam otišla u mirovinu, odlučila sam ga postaviti kao svjedočanstvo i posvetu svoj bolesnoj djeci i njihovim roditeljima', kaže Marija Sekelez, dodajući u šali da je Mama Roza u poodmaklim godinama, a kako je od njenog prvog susreta s tim tekstom prošlo punih deset godina, sada je idealno vrijeme za tu predstavu jer će kao glumica biti uvjerljivija u toj ulozi.

Vrijednost teksta 'Oskar i gospođa u ružičastom' je u tome što govori o složenim stvarima kao što su bolest i smrt na jednostavan način, obraćajući se prvenstveno srcima gledatelja. Kad Oskar saznaje da mu predstoji još samo 12 dana života, Mama Roza započinje s njim, kako kaže, igru inspiriranu nekom legendom, po kojoj je u jednom danu moguće proživjeti deset godina života. Oskar prihvaća igru i uzbuđeno pita: 'Onda ću na kraju imati 120 godina?' I tokom tih komičnih i poetičnih 12 dana Oskar 'proživi' cijeli život, od desete do 120. godine, odnosno svakog dana proživi ono što ljudi inače prožive tokom deset godina. On upoznaje drugu djecu kao što su Pop Corn, Bacon i Einstein, koji su također u bolnici, zaljubi se u Peggy Blue, 'plavu' djevojčicu koja čeka operaciju, zatim se oženi njom, upoznaje tasta i punicu, miri se s roditeljima, doživi zrelost, osjeti krizu srednjih godina kad postaje ženskar, ostari i na kraju stekne mudrost, riječju u 12 dana proživi sublimirani život.

'Taj tekst je predivan, ali i zahtjevan, i nije ga bilo lako postaviti na scenu. Oskar je simbol i zato smo ga zamislili kao metaforu te ga smjestili u teatar sjena, odakle on razgovara s Mamom Rozom. Oskara u teatru sjena igra 10-godišnji dječak Vili Utješanović, a glas mu je posudio mladi glumac Petar Atanasoski. Tražila sam odgovarajuće snimke i glazbu i stalno sam se preispitivala i provjeravala, jer je sve moralo biti u harmoniji. I pitala sam se hoće li tekst doprijeti do publike. Večeras sam jako sretna jer je tokom predstave vladala znakovita tišina i nadam se da su poruke predstave doprle do gledatelja. To je moja misija – da svjedočim o Oskaru i njegovim spoznajama. Taj tekst mi je jako blizak, on je duboko u meni i ja ga s ljubavlju dijelim svima, a on onda postaje svačiji', istaknula je Marija Sekelez.

Čemu nas predstava uči? Dramska umjetnica ističe da je za razumijevanje predstave najvažnija scena u kojoj Oskar pleše na snijegu, jer tada spoznaje smisao i svrhu života.

'U predstavi se krije cijeli spektar značenja, svaka rečenica donosi neku spoznaju. Uči nas da je život krhak i da ga treba svakog dana iznova živjeti i uživati u njemu, da u životu nema pravila, da bolest i smrt nisu kazna nego činjenice, a ono što je najvažnije - uči nas vrijednosti i važnosti ljubavi, prijateljstva, nade, oprosta, vjernosti i vjere. Premda je tekst potresan i tužan i u njemu je izrazito naglašena duhovna dimenzija, on je istodobno duhovit i mislim da nema osobe koju neće dirnuti', kaže Marija Sekelez, dodavši da su francuski kritičari napisali da bi roman 'Oskar i gospođa u ružičastom' trebao biti obavezna literatura ne samo medicinske struke, nego i svih roditelja koji imaju djecu.

Naime, u predstavi je između ostalog potencirano preispitivanje odnosa bolesnog djeteta s roditeljima, koji se boje govoriti o bolesti svog sina. Naglašeno je i pitanje trebaju li liječnici reći djetetu da je njegova bolest neizlječiva i da će umrijeti. Oskara zanima što se s njima događa i kakva mu je sudbina, a okružen je šutnjom i samoćom. Liječnici mu ništa ne govore, kao ni njegovi roditelji, oni su paralizirani strahom jer se ne mogu suočiti sa skorim odlaskom svog sina i sve se više udaljuju od njega. 'Zašto mi jednostavno ne kažu da ću umrijeti?', pita se Oskar u trenutku kad je shvatio da će se to dogoditi te zaključuje kako su mu roditelji 'debili i kukavice'. Tu šutnju i samoću u Oskarovim zadnjim danima ispunjava Mama Roza te mu daje odgovore na njegova pitanja i toplinom i ljubavlju pomaže mu da prebrodi neizvjesnost.

Što slijedi nakon premijere? Marija Sekelez najavljuje gostovanja, međutim kako trenutačno igra u 'Famoznoj' u Histrionskom domu, a očekuje ju i žiriranje na tri kazališna festivala - Naj, naj, naj festivalu u Žar ptici, Marulovim danima u Splitu i Malim scenama u Rijeci - trebat će posložiti sve te obaveze. 'Ovoj predstavi predviđam dugogodišnje trajanje, to nije predstava od jedne sezone. A što budem starija, bit ću sve bolja Mama Roza', kazala je autorica projekta Marija Sekelez.