Povodom Svjetskog dana kazališta, koji se prema odluci svjetske udruge za kazališnu umjetnost ITI (International Theatre Institute) od 1962. obilježava 27. ožujka običaj je da kazališni ljudi posebnom porukom, koja se širom svijeta čita prije početka predstava, podsjete javnost na snagu izvedbenih umjetnosti i umjetničkog stvaralaštva. Autor hrvatske poruke je dramski umjetnik, glumac i redatelj Rene Medvešek
'...usprkos svim preprekama koje otežavaju suvislo funkcioniranje naših umjetničkih i inih javnih ustanova, od kojih bismo neke već mogli zaštiti kao nematerijalno nekulturno dobro, ja kazalište volim i (...) vjerujem da su kazališne daske još uvijek jedna nepotopiva splav na kojoj možemo preživjeti ovu poplavu beznađa koje se naizgled zavuklo u gotovo svaki kutak javnog nam života', piše dramski umjetnik, glumac i redatelj Rene Medvešek u svojoj poruci za Svjetski dan kazališta dodajući kako ono ne postoji samo da zrcali i promišlja stvarnost, već i da ju, poigravajući se njome, otkupljuje i 'svima nama vraća vjeru u zajedništvo i konačnu nadmoć duha, iskrenosti i igre'.
'Jer kazališna kutija, zahvaljujući svojoj dubinskoj perspektivi mašte, i u ovim sipljivim vremenima opstaje kao nedodirljivi kutak nade, kao tajanstvena crna rupa ovog našeg svenemira koja je u stanju probaviti sav čemer svakodnevice i svježim daškom nadahnute glumačke igre uvijek iznova oplemeniti naš bitak', piše Medvešek i citira Branka Gavellu koji je svojedobno komentirao kako kazalište može i treba biti 'jeka smisla kolektivne gradnje'.
'Kazalište je, a s njime i kultura u cjelini, temeljni kamen kada je riječ o smislu kolektivne gradnje... Baveći se kazalištem i kulturom, možemo graditi, ali možemo i razarati društvo - odgovornost za izbor ostaje na nama. Kazalište je važno. I zato - ne samo ovo naše - svako društvo svoje kazalište mora čuvati kao oko u glavi – jer ono to doista i jest', zaključuje Rene Medvešek u svojoj poruci.
vezane vijesti
Ove godine, povodom 70. obljetnice Svjetskog ITI-ja, izabrano je pet dramskih umjetnika s područja Azije, arapskih zemalja, Europe, Afrike i Amerike, koji trebaju sastaviti poruke. Za Europu je odabran glumac, redatelj i suosnivač kazališne trupe Théâtre de Complicité Simon McBurney, a njegovu je poruku na hrvatski preveo Vinko Zgaga.
U njoj McBurney upozorava kako smo danas okruženi fikcijom više negoli u bilo koje drugo doba povijesti ili prapovijesti, kad se svaku 'činjenicu' može osporiti, a svaku anegdotu predstaviti kao 'istinu'. Kao poseban oblik fikcije ističe podjele, dodajući da su ovo i vremena golemih kretanja, u kojima je 'ravnodušnost jedina valuta a nada zabranjena roba' i gdje je 'duboka prošlost pregažena, a budućnost nebitna'.
Kazalište, dodaje, možda neće ili ne može ništa promijeniti, ali neće nestati jer je mjesto, 'u iskušenju sam reći čak i određeno utočište', u kojemu se 'ljudi okupljaju i istog trena oblikuju zajednice'.
'Neće nas zaustaviti. Svake ćemo se večeri ponovno pojaviti. Svake će se noći glumci i gledatelji ponovno okupiti, i ista će se drama opet odigrati. Jer kao što je pisac John Berger rekao: 'Duboko u naravi kazališta leži osjećaj ritualnog povratka', a upravo je zato ono oduvijek umjetnost obespravljenih – a u ovom razlomljenom svijetu, to smo svi mi. Gdje god postoje izvođači i publike izvodit će se priče koje se ne mogu ispričati nigdje drugdje, bilo da se radi o operama i kazalištima velikih gradova ili kampovima migranata i izbjeglica u sjevernoj Libiji i diljem svijeta. Uvijek ćemo biti neraskidivo povezani, zajednički, tim izvedbama', piše McBurney.
