Na inicijativu Centra za ženske studije i Kluba zastupnika SDP-a, Hrvatskom saboru je prije više od godinu dana upućen zahtjev za imenovanjem novinarske sobe prema autorici 'Gričke vještice', a, kako navodi izvršna direktorica Centra Rada Borić, 'udruženim radom žena s civilne scene i žena iz politike', među kojima ističe angažman bivših i sadašnjih zastupnica Karoline Leaković i Gordane Sobol, 'odano je priznanje prvoj hrvatskoj profesionalnoj novinarki i borkinji za žensko pravo glasa u istom tom Saboru'.

Na Zagorkin izvjestiteljski rad iz Sabora osvrnuo se i predsjednik Sabora Josip Leko istaknuvši da je 'ta posebna žena radila u posebno vrijeme koje ju nije razumjelo te da je svojim radom proširila granice slobode. Pametna i obrazovana žena ima tisuću neprijatelja, a to su sve glupi muškarci', poentirao je Leko.

Koliko se situacija promijenila od Zagorkina vremena kada ženama nije bilo dopušteno izvještavati iz 'novinarske lože' i kakvom izgleda ostvareno pravo žena da sudjeluju u javnom i političkom radu, na primjeru Hrvatske kao patrijarhalne sredine predočila je potpredsjednica Hrvatskog novinarskog društva Slavica Lukić kazavši da sve veća feminizacija novinarske struke, pa i u sredini saborskih izvjestitelja i izvjestiteljica, upućuje na potplaćenost profesije.

'Marija Jurić Zagorka bila je jedna od deset utemeljitelja HND-a i imala je člansku iskaznicu broj dva. Iskaznicu s brojem jedan imao je njen suprug, no ona je ostala zapamćena', kazala je Lukić.

Podsjetimo, Marija Jurić Zagorka je prema zapisu povjesničara Josipa Horvata, prva politička novinarka u Jugoistočnoj Europi. Njeni oštri kritički tekstovi bili su predmetom saborskih rasprava još krajem 19. stoljeća, iako kao žena nije imala politička prava.

Početkom 20. stoljeća radila je kao izvjestiteljica iz zajedničkog hrvatsko-ugarskog sabora u Budimpešti. Jedna je od autorica Adrese hrvatskih žena Hrvatskom saboru 1917. sa zahtjevima za izglasavanjem prava glasa za žene, iako taj zahtjev tada nije prošao.

Zanimljivo je da se za njeno zapošljavanje u Obzoru zauzeo biskup i političar J. J. Strossmayer, a prvo formalno zaposlenje za nju je značilo dnevnu normu od 500 redaka i poslove korekture. Dok nije mogla izvještavati zajedno s ostalim (muškim) novinarima, provlačila se kroz 'galeriju za općinstvo' odakle je hvatala bilješke kojima su dopunjavani saborski izvještaji njenog kolege.

Tek je u Budimpešti 1906. prvi puta javno nastupila kao politička izvjestiteljica iz parlamenta izazvavši senzaciju među stranim novinarima, nakon čega joj je bilo dopušteno sjesti na novinarsku galeriju Hrvatskog sabora.