Ovaj fotografski par povezala je činjenica da je riječ o ocu i sinu. Očekivalo bi se da takvu vezu prati i umjetnička sličnost, prisutna u mnoštvu srodnih konstelacija. Sinovi se nerijetko doimlju malenima pod bremenom „velikih" očeva, pa se najsretnijima čine oni koji su u stanju spretno slijediti utabanu stazu. Pavel Posavec odabrao je tegobnije putovanje. Sin koji odabire vlastiti put bit će konačno nagrađen prizorima i iskustvima koja će moći nazvati svojima.

Postavlja se pitanje gdje se onda krije mentorsko-sljedbenički odnos u slučaju Posavec-Posavec? Roditelji su naši najsnažniji formativni elementi. Otac je vječni mentor. Nema bijega od te bolne veze. Zanimljive su međutim metode kojima se nastoji umaći i koliko su svjetovi sinova različiti od svjetova očeva. Za pretpostaviti je da je Ivan sina ponio kroz svoj svijet, svijet u kojem su se slike života vrtjele „sto na sat". Nije čudo da je izloženost takvim senzacijama stvorila fotografa. Pavel je, međutim, odbio očevo mentorstvo, a Ivan mu se obazrivo sklonio s puta.

O samoj povezanosti oca i sina publika je mogla saznati iz ugodnog, uvodnog razgovora kustosice izložbe Leile Mehulić i „mentora “ Ivana Posavca. I ovaj put među mnogobrojnom publikom nalazila su se zanimljiva lica iz kulturnog i društvenog života Hrvatske Vlasta Delimar, Zdenka Kovačiček, Daniela Trbović, Božo Biškupić, Damir Fabijanić, Ivana Andabaka, Azamat Nabiullin, Ivica Propadalo, Ana Lederer, Tomislav Bahorić i mnogi drugi.