U vremena kada u televizijskom programu nema gotovo ničeg novog - djelomično zbog epidemije koronavirusa koja otežava snimanja, a djelomično zbog ljeta, koje naši televizionari (i šire) u programskom smislu redovito shvaćaju kao tromjesečne školske praznike - zanimljivo je vidjeti da su neki ljudi trznuli, ustali s ručnika na vrelome pijesku i odlučili uzeti stvar u svoje ruke. Prvi je takav trzaj izveo Dario Juričan sa svojim internetskim talk-showom 'Gradonačelnik svemira', koji je nakon simpatične, ali šepave prve epizode počeo teći nešto bolje i truditi se oko izgradnje vizualnog, humornog i medijskog identiteta, ali je - avaj! - i on uletio u ljetnu pauzu. Drugi je 'Perilica', također internetski talk-show, koji za jedan šibenski portal od neki dan snima Marijana Perinić, komičarka, kolumnistica i voditeljica koja je poznata po tome što već dulje vrijeme UŽIVO vodi 'Žensku priču', odnosno seriju razgovora s istaknutim ženama iz hrvatske javnosti.

Vjerojatno je potpuno nevažno i banalno, ali zabavno je napomenuti da su i Dario Juričan i Marijana Perinić na jedan humoristični način povezani s institucijom predsjednika/predsjednice Republike Hrvatske - on kao kandidat koji je u zadnje predsjedničke izbore unio dašak humora, a ona kao komičarka-imitatorica bivše predsjednice RH, Kolinde Grabar Kitarović. Rekoh, to vjerojatno nema nikakve veze s temom, ali možda ovo dvoje koji su se na taj način zezali s tom institucijom, ali se i u doba korone i televizijske suše odlučili na pokretanje internetskog talk-showa veže i specifična vrsta odvažnosti.

No vratimo se temi. U prvoj epizodi 'Perilice', koja je koncipirana kao razigranija, komičnija, šarenija i, recimo to tako, ljetnija verzija 'Ženske priče', Marijana Perinić ugostila je Jelenu Veljaču i ono što me već na prvu loptu ugodno iznenadilo bilo je to da emisija izgleda vrlo profesionalno. Od internetskih emisija koje se prikazuju na portalima i YouTube kanalima autora, naime, uglavnom očekujem kvalitetu na razini podcasta, pogotovo kod nas, gdje televizijski sadržaji koji se emitiraju isključivo putem interneta još nisu odmakli daleko od povoja, publika još nije navikla na njih pa ne možeš prodavati 'broj grla' oglašivačima i shodno tome nema baš love za neku kvalitetniju produkciju. To se, primjerice, vidi u Juričanovoj emisiji, koja - iako ima silno simpatičan vizualni identitet pa čak i komičan moment improviziranog studija koji podsjeća na Zacha Galifianakisa i Between Two Ferns - očito počiva na samofinanciranju pa, koliko god se ekipa trudila, ne može mnogo dalje od statičnog kadra i snimke na kojoj se vidi da se sve odvija kod nekog doma ili u nekom sličnom improviziranom prostoru.

Marijana Perinić, međutim, očito je uspjela ostvariti puno bolje produkcijske uvjete jer joj 'Perilica' izgleda kao prava, profesionalna televizijska emisija. Tome vjerojatno pridonosi to što je uspjela angažirati sponzore/pokrovitelje (ili su oni uspjeli angažirati nju), klub u kojemu se sve snima, ali i ekipu koja je nju i gošću snimala ne samo dok sjede na piću, nego i na lokacijama po Šibeniku. Sve zajedno snimljeno je vrlo lijepo, profesionalno i na razini produkcije koje se ne bi postidjela nijedna domaća 'prava' televizija pa bi svima onima koji razmišljaju o sličnom potezu kao što je ovaj, odnosno o snimanju internetske emisije možda trebalo reći da se jave Marijani Perinić i pitaju je za savjet kako doći do takvih uvjeta.

Što se pak sadržaja tiče, on je okej - Perinić je očito išla na laganiju i razigraniju, ljetnu shemu pa je u talk-showu iskombinirala kratke ulomke iz razgovora na kavi s Jelenom Veljačom te 'zadatke' koje joj je zadavala tijekom šetnje Šibenikom, a u kojima je Veljača morala izvesti neke joga-pokrete, pogađati značenje dalmatinskih riječi i slično. Dinamično i šarmantno, ali se sam sadržaj razgovora pomalo gubi zbog kratkoga trajanja. 'Perilica', naime, traje tek petnaest minuta, zbog čega se doima kao foršpan za 'pravu' emisiju i stječe se dojam kao da su iz razgovora s gošćom izvučeni samo highlightovi, odnosno samo najzvučniji dijelovi koji bi se inače prikazivali u najavama za emisiju, dok teme koje su sudionice načinjale nisu čak ni do kraja otvorene, a kamoli ikako razrađene niti se u njima uspjelo doći do nečega o čemu bi gledatelji poslije pričali.

Razumljivo je da internetske emisije ne mogu računati na dugotrajnu koncentraciju gledatelja i da moraju biti kraće od 'pravih' televizijskih emisija, a vjerojatno tu ulogu igra i činjenica da je show dobrim dijelom i promotivan pa ne smije trajati predugo, ali sve se to ipak moglo produljiti i na pola sata pa da dobijemo i nešto više sadržaja, nešto povezaniju priču, a i bolji osjećaj za karakter emisije - teme o kakvima voditeljica namjerava razgovarati s gošćama i gostima, ton, opseg i slično. Tko zna - možda ekipa koja proizvodi emisiju zajedno s voditeljicom nakon još koje epizode i razmisli o malo duljem trajanju, no možda i ne jer onda bi se otvorio drugi tko zna - možda u duljem trajanju ne bi izgledala tako lijepo, šareno, rastrčano po lokacijama i kao 'prava' televizija. Vidjet ćemo. Ili u sljedećim epizodama ovoga showa ili u nekom drugom pothvatu nekog drugog hrabrog internetskog televizionara.