Pero Kvesić je blogove počeo pisati otišavši u mirovinu 2005. godine. Objavio je od tada više od dvije tisuće postova, a njegov blog 'Čovjek-vadičep sreće Ženu-ribu' privukao je do danas više od milijun posjetitelja i oko 14 tisuća komentara.

Knjigu s dijelom tih zapisa objavio je nakladnik Fraktura. Književnik Andrija Škare je rekao da se u tih nekoliko stotina zapisa Kvesić bavi šarolikim temama, 'od kojih su mu možda najdraže seks i politika, ali tu ima svega - od dešifriranja ili razbijanja urbanih mitova, do čiste memoarske proze'.

'Kvesić je kultna figura hrvatske književnosti, dobro poznat i kao novinar i kao pisac i kao urednik, inovator u polju književnosti i novinarstva, i jedna od onih osoba koju nije potrebno posebno predstavljati', rekao je Škare na predstavljanju u dvorani Mueller Kina Europe.

Među 75 'cool' blogera

Kvesić je istaknuo kako se u tu avanturu upustio praktički nevoljko, na nagovor, a pokazalo se da je upravo u blogosferi dobio stvarno priznanje svojega rada. Objasnio je da je blog počeo pisati pod pseudonimom Babl, a u kratkome razdoblju otkrio je da je uvršten među 75 'cool' blogera, a u tome trenutku oko 150 tisuća ljudi su pisali blogove.

Ta prihvaćenost natjerala ga je na kraju da otkrije svoj pravi identitet: 'Mi smo ipak jedna mala sredina i tajnu nije moguće čuvati deset godina. Ja sam i dalje po inerciji na blogu potpisan kao Babl, ali danas svi znaju tko iza njega stoji', rekao je Kvesić. No, rekao je, u anonimnosti bloga vidi i neke prednosti, jer možete 'djelovati bez opterećenja': 'Ja vam tu dajem jednu verziju jedne ličnosti s kojom možete komunicirati'.

S druge strane, smatra, blog je daleko značajniji za njihove čitatelje nego za pisce jer svi ljudi koji pišu unutar blogosfere su pisci, a čitatelju ostaje da prepozna što je to što jednoga izdvaja među 150 tisuća njih.

Autor je istaknuo kako je blog u mnogo čemu površna, brza forma, gdje mnoge priče djeluju samo kao kratak sadržaj nečega što bi tek trebalo razraditi. 'Ali, koliko god sve to izgledalo šaroliko, jednostavno i zabavno, dosta sam promišljao oko tehnike. To nas dovodi do pitanja 'što je priča?', jer srž literature je priča a suština priče je neka poruka, promišljanje', rekao je. Njegovi zapisi s bloga ukoričeni postaju, tako, literatura, a birajući koji će od njih biti u knjigu uvršteni nastojao se držati suštine literature, kazao je.

'S Kvesićevim zapisima nikad ne znate što vas očekuje'

Kvesićeva 'kolegica blogerica', spisateljica Mihaela Gašpar Đukić istaknula je kako je blogosfera premrežena komentarima koji čine njezin krvožilni sustav, međusobno povezujući sve blogere - ostavljajući komentare na objave drugih blogera, privlačite pozornost na sebe i svoj blog.

Blog kao alat iznjedrio je jako dobre iznimno kvalitetne pisce, neki od kojih su se i afirmirali kao književnici, rekla je Gašpar Đukić. Ipak, blog kao forma posve je nešto drugo u usporedbi s književnošću, a Kvesićevi zapisi funkcioniraju u različitim formama.

Ono što je u njima posebno zanimljivo je da nikad ne znate što vas očekuje. 'On neprestano vodi kroz humor, podsjeća da ne pristupamo sa smrtnom ozbiljnošću društvenim i političkim zbivanjima, a onda, rečenicu-dvije kasnije, dogodi se neka 'rečenica-osvjestivač'. Rekla bih da svaki taj zapis sadrži barem jednu takvu rečenicu', pojasnila je Gašpar Đukić.

'S Perom Kvesićem uvijek mislite da se nešto šali, ali pokazujući nešto duhovito, on naglo prebacuje iz duhovitog u duhovno, kao da se spotaknete na ravnoj cesti: odjednom vam baci pod noge nešto zbog čega ćete se zaustaviti i o čemu ćete promišljati', dodala je, napomenuvši kako Kvesić u zapisima na blogu 'također pokazuje i svoje poetsko lice, nudi jednog intimnijeg, puno nježnijeg Peru Kvesića'.

U novinarstvu od dvanaeste godine

Pero Kvesić (1950.) istaknuti je novinar, književnik i scenarist. Novinarstvom se počeo baviti s dvanaest godina u grupi Redakcija Andersen pri Školskom radiju. Sa sedamnaest je surađivao u Plavom vjesniku, zatim u Pop expressu te uređivao Omladinski tjednik, Studentski list i TLO. S prijateljima je pokrenuo omladinski klub Jabuka. Bio je i glavni urednik omladinskog lista Polet te časopisa Pitanja. U sedamdesetima je surađivao u Startu, a u osamdesetima je pokrenuo biblioteku i časopis Quorum. Radio je u redakciji magazina Erotika i uređivao magazin Humor erotika.

Objavio je dvadesetak knjiga, među kojima su najpoznatije zbirke pripovijedaka "Uvod u Peru K." (1975.), "Mladi K." (1983.), "Uspomene urednika erotskog magazina" (2003.) I "Vrijeme rata i razonode" (2014.), te romani "Što mi rade & što im radim" (1984.), "Rent-a-car express" (2000.) I "Stjecaj okolnosti" (2002.). objavio je i nekoliko zbirki pjesama te romana za djecu i slikovnica.

Autor je, začetnik i kreator likova crtane serije "Mali leteći medvjedići", u Danskoj je uvršten u školsku lektiru. Posljednjih desetak godina objavljuje uglavnom na blogovima "Čovjek-vadičep sreće Ženu-ribu" i "Bablfotograf", priredio je i izložbu fotografija te snimio dokumentarni film po knjizi zapisa "Dum Spiro Spero", koji je dobio prve nagrade na nekoliko domaćih i međunarodnih festivala.