'Bela Tarr, vrijeme od poslije' - Jacques Ranciere (Multimedijalni institut; prevela Sana Perić)

Jacques Rancière, kao mislilac emancipacije, posljednjih se godina okrenuo istraživanju odnosa vremena i umjetnosti – bilo da je riječ o životu umjetnosti u povijesnom vremenu ili o vremenu kao materijalu umjetničkog stvaranja. No Rancièreove analize ne staju na tom pitanju kao nečemu što je važno samo za umjetničku praksu, nego ga filozof dovodi u vezu sa svojim dosadašnjim razmišljanjima o demokraciji i jednakosti, otvarajući time intelektualni obzor koji se može zamisliti jedino u vrijeme slobode. Početnu točku tih Rancièrovovih razmatranja predstavlja esej 'Béla Tarr, vrijeme od poslije', o poznatome mađarskom redatelju, piše o knjizi 'Bela Tarr, vrijeme od poslije' nakladnik Multimedijalni institut.

Tekst je podijeljen u pet poglavlja, a knjiga je izvorno na francuskom objavljena 2011., u povodu Tarrove retrospektive u pariškom Centre Pompidou.

'Tarr je cijelog života imao sreće s piscima. S Krasznahorkajem je radio na adaptaciji njegovih romana, a sad Ranciere ispisuje interpretacijske plahte njihove suradnje. Od prve ideje za film pa do ideje što zgotovljeni film jest Tarr, dakle, ima kraljevsku pratnju književnika i filozofa. Utjecaj Krasznahorkaja ne može se ne prenaglasiti; filozofsko čitanje Rancierea ne može se umanjiti. 'Vrijeme od poslije' nije tek fanovski i prijateljski tekst. Rancierov esej ozbiljni je suputnik Tarrovih filmova', napisao je o ovoj knjizi filmski kritičar Dragan Jurak

'Ivana Orleanska' - Mark Twain (Verbum; prevela Vjera Balen Heidl)

'Kada je Ivani Orleanskoj bilo šesnaest godina, ništa nije obećavalo romantičnu priču. Živjela je u nezanimljivu malom selu na rubu civilizacije; nigdje nije bila niti išta vidjela, poznavala je samo priproste pastire, nikada nije upoznala neku uglednu osobu, jedva da je znala kako izgleda vojnik, nikada nije jahala na konju niti držala u ruci oružje, nije znala ni čitati ni pisati; znala je presti i šivati (…) i moliti se, i to je bilo sve što je znala. Takva je bila šesnaestogodišnja Ivana. (…) A onda je, sa svega sedamnaest godina, postala vrhovna vojna zapovjednica kojoj su bili potčinjeni princ kraljevske krvi i iskusni francuski generali te je na čelu svoje vojske, prve koju je uopće vidjela u životu, marširala na Orléans, u tri očajnička napada na juriš osvojila neprijateljske utvrde i za deset dana dignula opsadu koja je sedam mjeseci prkosila francuskoj moći.'

Tim riječima slavni književnik Mark Twain opisuje izniman život Ivane Orleanske, djevojke koja je ostala zabilježena u povijesti kao junakinja bez premca. Kako je izgledao njezin životni put i što je izvor njezine čudesne preobrazbe? Odakle je crpila sposobnosti i snagu za nevjerojatni pothvat koji je izvela? Fasciniran njezinim likom i djelom Mark Twain je o njoj napisao ovu knjigu, svoje posljednje djelo, kao krunu svojega stvarateljskog opusa. Stoga je ovo prvo hrvatsko izdanje Twainove 'Ivane Orleanske' doista nezaobilazno štivo za sve ljubitelje toga velikana, kao i za ljubitelje književnosti općenito, poručuje nakladnik Verbum.

'Kod kuće : Kratka povijest privatnog života' - Bill Bryson (Znanje; prevela Ivana Jandras Szekeres)

'Povijest života u kući nije samo povijest kreveta, kauča i kuhinjskih štednjaka, kao što sam maglovito pretpostavljao, nego je povijest skorbuta, gvana, Eiffelova tornja, stjenica, krađe leševa i gotovo svega ostalog što se ikad zbilo. Kuće nisu utočišta od povijesti. One su mjesta na kojima povijest završava.'

To je polazna točka istraživanja koje je Bill Bryson poduzeo u ovoj fascinantnoj knjizi. Ključna civilizacijska otkrića i izumi prisutni su u našim domovima. Šetajući se svojom kućom u Norfolku Bryson istražuje kako su nastale sve one sitne i krupne stvari koje čine naš obični život. U poznatoj maniri neodoljivo šarmantnog sveznalice Bryson govori o arhitekturi, elektricitetu, očuvanju hrane, epidemijama, začinima, Eiffelovom tornju, krinolinama i korzetima, usporedo s nevjerojatnim biografijama ekscentričnih umova koji su oblikovali našu civilizaciju.

Rriječ je, po mišljenju londonskog The Timesa, o čudesnoj knjizi: 'Bryson je prikazao razvoj znanosti u briljantnoj knjizi 'Kratka povijest gotovo svega'. A ovu bismo knjigu mogli kategorizirati kao 'kratku povijest gotovo svega ostaloga'.

'Špilja u snijegu: Potraga jedne zapadnjakinje za prosvjetljenjem' - Vicki Makenzie (Naklada Ljevak; preveo Petar Softa)

Kada je britanska tinejdžerica Diane Perry otputovala u Indiju u namjeri da ojača svoju budističku vjeru, nije ni slutila da će postati druga zapadnjakinja zaređena za tibetsku redovnicu, da će poput Milarepe – slavnog tibetskog pjesnika, asketa i tantričkog jogina – izdržati dvanaestogodišnju osamu u špilji u Himalaji, i da će objaviti biografiju koja će postati uspješnica i oživjeti gotovo zaboravljenu žensku budističku tradiciju.

'Špilja u snijegu' biografija je Tenzin Palmo, odnosno Diane Perry koja je postala budistička legenda i borac za pravo žena da postignu duhovno prosvjetljenje. Godine 1988. Tenzin Palmo izašla je iz špilje s čvrstom odlukom da u sjevernoj Indiji izgradi ženski samostan i tako oživi duhovnu tradiciju togdenma – elitnih jogini. Danas putuje diljem svijeta prikupljajući sredstva za izgradnju samostana i školovanje redovnica, susrećući se s duhovnim vođama poput Pape i Desmonda Tutua. Dio sredstava od autorskih prava ove knjige namijenjen je dovršenju izgradnje samostana.

Vicki Mackenzie rođena je u Engleskoj. Kao kći pomor­skog časnika, djetinjstvo je provela stječući obrazovanje diljem svijeta. Nakon što je diplomirala na Sveučilištu u Queenslandu, primljena je kao pripravnica sidneyjskog lista Sun. Ubrzo je prešla u londonski Fleet Street gdje je pisala za niz britanskih medija.
Godine 1976. spontano je odlučila prisustvovati jedno­mjesečnom tečaju meditacije u Nepalu koji su vodila dvojica tibetskih lama. To je u njoj pobudilo duboko zanimanje za budizam pa je napisala uspješnicu 'Reinkarnacija: Dječak lama' i njezin nastavak 'Ponovno rođeni na Zapadu: Majstori reinkarnacije'.

'Povijest poraženih' - Dragan Markovina (Jesenski & Turk)

'Iako se u društvenom imaginariju već dulje vrijeme, kad je riječ o historiografiji, barata tvrdnjom kako povijest pišu pobjednici, na primjeru hrvatskog društva mogli bismo otići i korak dalje. Ovdje, naime, pobjednici znatno više brišu nego što pišu povijest. Čitav koncept nacionalističke mitologije, koja se upražnjava u masovnim medijima i obrazovnom sustavu, kojom se želi opravdati aktualno stanje svijesti, počiva na ideološkim mitovima i poluistinama u kojima nema mjesta za one procese, pojedince i pokrete koji se s njima nisu slagali, aktivno su im se suprotstavili, da bi na kraju bili poraženi.

Ova je knjiga pokušaj da se navedenim procesima, pojedincima i pokretima ponudi pravo glasa u ovdašnjoj historiografiji i publicistici. I to iz dva razloga. Prvo, bez uvida u motive i djelovanja nekoga tko je stajao s druge strane, pored toga što iznevjeravamo matičnu historiografsku struku, ne možemo razumjeti povijesne procese. Drugo, temeljna je humanistička potreba da se i tim ljudima ponudi pravo glasa i na taj način im se prizna pravo građanstva', najavili su iz Jesenski & Turk zanimljivu historiografsku knjigu 'Povijest poraženih' Dragana Markovine

Markovinina knjiga 'donosi višeslojnu historiju 'odozdo', priče zbrisanih zajednica, pobornika pobijeđenih ideja i neposlušnih pojedinaca: Talijana i Srba, autonomaša i integralnih Jugoslavena, takozvanih orjunaša te komunista i opozicionara od Vicka Krstulovića do Gorana Babića i feralovaca. Priča je to o uništavanju manjinskih komponenti sve dok od pluralnog hrvatsko-srpsko-talijanskog identiteta nije preostalo isključivo jedno: Hrvat-katolik', napisao je novinar Jerko Bakotin o 'Povijesti poraženih', hvaleći je kao 'oružje za preživljavanje mraka'.