Dosta često, kada kritičari i novinari unaprijed dobiju epizode neke nove serije da bi ih pogledali i mogli o njima pisati prije nego što počne emitiranje, uz taj divan privilegij dobiju i popis pravila kojih se tom prigodom moraju pridržavati. Pravila su dosta logična i uglavnom se svode na to da - normalno - ne smiješ spoilat, ali ponekad se spominju i konkretni momenti priče ili sudbina nekih likova koje baš ne bi trebao/trebala otkrivati. I iako svaki normalan kritičar/novinar totalno kuži zašto su postavljena ta pravila, ponekad ga ona znaju frustrirati. Jer evo, baš bi mi OVO bio super primjer za jedan aspekt o kojem želim pisati, a sad ne smijem.

Kod 'Pingvina' me nijedno od tih pravila ni najmanje ne smeta. O svemu što je važno za dojam o ovoj seriji može se pisati skroz bez spoilera. Preokreti i iznenađenja u ovoj priči, pa čak i sama priča, svakako pridonose gledateljskom užitku pri gledanju ove serije, ali nisu ključni za ocjenu njezine kvalitete. Zašto? Zato što priča ovdje uopće nije najvažnija. Nije ni na drugom mjestu. Ni na trećem. Mogla bih se sad, radi ilustracije, zaletjeti i reći da nije ni na desetom, ali zadržat ću se na trećem. To je već dovoljno loše.

Mislim, kad kažem da se priči u 'Pingvinu' nije pridavalo mnogo pažnje, to ne treba shvatiti sasvim doslovno. U nekim njezinim temeljnim segmentima, kao što je onaj da je riječ o priči koja se zapliće i raspliće oko uspona jednog od legendarnim Batmanovih zlikovačkih rivala - tu se radilo, naradilo i razradilo. Smišljeno je i par ključnih odnosa s drugim likovima, kao što su zapostavljena i opasna mafijaška kći Sofia Falcone (izvrsna Cristin Milioti), majka glavnog lika, Francis Cobb (domaćoj publici uglavnom nepoznata, ali ovdje odlična Deirdre O'Connell) i naivni doseljenički sin Victor (dirljivi Rhenzy Feliz), kojeg glavni lik uzme pod svoje. Dobra je ideja bila i to da ovaj spin-off filma 'The Batman' Matta Reevesa iz 2022. godine ne bude 'superherojska' serija, nego gangsterska saga s distopijsko-stripovskom pozadinom batmanovskog univerzuma, ali bez Batmana.

To je sve dobro, moglo bi se čak reći odlično postavljeno. Doda li se tome i zbog maske, naglaska, glasa, šepanja i još niz drugih impresivnih zanatskih momenata neprepoznatljiv Collin Farrell - koji je zbog ružnog magnetizma Pingvinova karaktera u njegovoj izvedbi i dobio spin-off iz filma - ova serija definitivno ima dovoljno 'štofa' da privuče gledatelje i zadrži ih pred ekranom.

No nema onaj koji je, barem po mojem mišljenju, najvažniji. Nema priču koja bi bila na istoj razini kao i sve ostalo. U svim sjajnim momentima izgradnje lika Oza Cobba iliti Pingvina, u izgradnji mračnog gangsterskog svijeta Gotham Cityja, koji osim svih referenci na gangsterski svijet u stvarnosti i njegove najlegendarnije filmske i serijske inkarnacije ima još i tu jednu bogatu distopijsku crtu - priča kao da je ostala na razini nuspojave. Događa se tu svašta i bez brige, potaknut će vas na iščekivanje sljedeće epizode, ali ono što se događa uglavnom su izvedenice onoga što se već dogodilo u desetinama drugih kultnih gangsterskih saga, od 'Usijanja' preko 'Kuma' do 'Sopranosa'. Samo malo premazano živopisnom distopijsko-stripovskom farbom. Priča, barem u onim epizodama koje sam pogledala, kao da je skrojena prema udžbeniku 'Obavezni elementi gangsterskih filmova: od Vita do Tonyja preko Henryja Hilla'. I skrojena je korektno, premda ne osobito kreativno i prečesto šprancerski plošno. S tu i tamo pokojom kakti vrlo mudrom alegorijom, mišlju, paralelom povezanima s društvenim problemima iz stvarnog svijeta: nejednakost, klimatske promjene, mentalno zdravlje, priroda moći i vlasti.

Zato o ovoj seriji uopće nije problem pisati bez spoilera. Znali ih ili ne znali, dojam se neće promijeniti. Ali svejedno pogledajte. Ako ni zbog čega drugog, a onda zbog troje-četvoro glavnih glumaca i prekrasnog, prljavog i mračnog stripovskog okruženja. A i sigurna sam da se pokojni James Gandolfini ne bi naljutio kad bi vidio u kakvu ga je genijalnu karikaturu ovom ulogom pretvorio Collin Farrell.