Polje književnost ima i dvije pripadajuće mu grane: spisatelj i književni prevodilac. Prijedlog za prepoznavanje polja i grana sastavili su književnici Marinko Koščec i Nikola Petković

Na inicijativu HDP-a, predsjednik Nikola Petković i glavna tajnica Ana Brnardić ponudili su i Društvu hrvatskih književnika da supotpiše pismo sastavljeno u HDP-u, što je tadašnji predsjednik DHK-a Borben Vladović i učinio. Nikola Petković i Borben Vladović složili su se da, uz postojeće razlike, koncepcijska i ideološka razilaženja između dva društva književnika i pisaca, postoji prostor uzajamnog interesa. Konkretno, pozitivno rješenje prijedloga za prepoznavanje polja književnost imat će pozitivne učinke ne samo za članove obaju društava, nego i za one spisatelje koji ne pripadaju niti jednom društvu. Radi se dakle o pozitivnom primjeru prevladavanja partikularnih interesa i rada na općem dobru. Kasnije se projektu pridružilo i Društvo hrvatskih književnih prevodilaca (potpisnica je donedavna predsjednica Društva, Lara Hölbling Matković), što je polučilo prepoznavanjem grane književni prevodilac

Ovo je bila jedna od središnjih, ako ne i središnja točka programa predsjednika HDP-a Nikole Petkovića koji je zajedno s kolegom Koščecom zdušno radio godinu dana na ostvarenju ovoga, za hrvatsku književnost i kulturu, esencijalnog čina. Do srpnja 2012. situacija u hrvatskoj kulturi, književnosti i akademskoj zajednici bila je pomalo apsurdna. Unutar hijerarhije nacionalne akademske zajednice postojali su, recimo libretisti i dramski pisci, a samih pisaca nije bilo. No, oni koji su upoznati s mehanizmima institucija od kojih se formalno zahtijeva prepoznavanje, znaju da razlog za dobronamjeran propust u kategorizaciji ima svoje formalno uporište. Iza dramskih pisaca, recimo, stajala je Akademija dramskih umjetnosti, iza libretista također sastavnica sveučilišta... Budući da u Hrvatskoj ne postoji čvrsto utemeljen odsjek stvaralačkog pisanja niti na jednom fakultetu, pisci nisu imali formalnu podršku. Koščec i Petković došli su na ideju da iza spisatelja stanu dvije strukovne udruge: HDP i DHK. U trenutku formalne kategorizacije, društvima se pridružilo i Društvo hrvatskih književnih prevodilaca

Zašto je ovo važno? Po prvi put u povijesti hrvatske književnosti pisci su postali dijelom akademske zajednice. To sada omogućava otvaranje studija stvaralačkog pisanja na fakultetima, što piscima otvara mogućnosti zaposlenja i rada na redovitim, specijalističkim, odsječnim, sveučilišnim studijima... Specifikum ovog prepoznavanja jest da su tri strukovne udruge stale rame uz rame i založile se za opće dobro nacionalne kulture i znanosti o književnosti. Pisci i prevoditelji prepoznati su i kao umjetničko zvanje, ali i kao društveno-humanističko zvanje. Kategorizacija dva područna vijeća, za umjetnosti i znanost, omogućava širokom spektru autora i autorica da se kao predavači uključe u aktivan život hrvatske akademske zajednice: pjesnici, prozaici, putopisci, feljtonisti, esejisti, prevoditelji...