Krenulo je iz Skandinavije. Dansko 'Ubojstvo', švedsko-danski 'Most', islandski 'Zatočeni', a još prije toga serijal o inspektoru Wallanderu tamo negdje devedesetih - na televiziju su donijeli specifičan krimi-žanr. Opor, mračan, brutalan i direktan, jednako zasnovan na suštoj policijskoj proceduri u rješavanju najstrašnijih slučajeva ubojstava koliko na disfunkcionalnim ličnostima detektiva i oblačnom, mračnom nebu najsjevernije europske regije. Žanr je bio toliko upečatljiv i uspješan kod publike i kritike da su ga, unatoč tome što se zove nordijski noir ubrzo prisvojile i najveće britanske i američke televizijske produkcije. Od 'Pravog detektiva' do 'Mare iz Easttowna', čim ste vidjeli da vam neka televizija ili streaming servis nude neku detektivsku krimi-seriju, znali ste da slijedi mrak, čemer, brutala i depresija. Ima i smisla, je li tako? Ipak je riječ o ubojstvima.

No nekima od nas ta je pomama nakon nekog vremena počela ići jezivo na živce. Da, naravno, ubojstva su užas. Sigurno, svakako, društvo u kojem se ubojstva događaju serijski i/ili svakodnevno duboko je problematično i detektivi koji se tim ubojstvima bave moraju i na svojem privatnom životu i habitu osjetiti posljedice. Ail nakon treće-četvrte serije u kojoj, osim užasnog ubojstva, imamo i detektiva s obiteljskom tragedijom, poremećajem na autističnom spektru, sindromom iritabilnog crijeva i kroničnim zanokticama, a još povrh toga i stalno pada kiša - malo se čovjek zapita gdje su tu zabava i televizija. Ili barem raznovrsnost sadržaja.

Zato u pravi čas stiže Rian Johnson, tvorac filmskog serijala 'Nož u leđa', koji nas je odlučio podsjetiti da krimi-serije mogu biti i zabavne, razigrane, živahne i da u njima, ne bi živ čovjek vjerov'o, meteorološke prilike ne moraju uvijek biti nepovoljne. Njegov serijski uradak, koji se od kraja siječnja prikazuje na NBC-jevoj streaming platformi Peacock (zasad nedostupna kod nas, ali to ne znači da seriju neće ubrzo preuzeti drugi dostupni servisi) zove se 'Poker Face'. Nije riječ o humorističnoj seriji, nego o pravoj, punokrvnoj krimi-priči s ubojstvima, zlikovcima i zagonetkama za detektive, ali daleko je to od crnog čemera i svih svemirskih tuga koje nas pritišću kroz tamne oblake. Serija je jednostavno šarmantna i živopisna na sličan način kao što su to znale biti epizode 'Kolumba' ili 'Ubojstvo, napisala je', samo što je ovo ipak mnogo moderniji televizijski sadržaj.

'Poker Face' sa spomenutim 'Kolumbom' ima još jednu zajedničku crtu. Riječ je, naime, o detektivskoj seriji, odnosno priči koja se u američkoj popularnoj kulturi naziva howcatchem (grubo prevedeno: kako ih se ulovilo). Riječ je o strukturi detektivske priče u kojoj nam se na samom početku prikaže ubojstvo, način na koji je izvedeno, pa i sâm ubojica, a onda pratimo kako je i po čemu detektiv skužio ubojicu.

U ovoj seriji ubojice otkriva Charlie Cale (Natasha Lyonne), pomalo otrcana, ali otprilike rokerski isfurana sredovječna žena koja ima jednu neobičnu parapsihološku sposobnost - bez greške i sa stopostotnom sigurnošću zna kad netko laže. Charlie je prvo tu svoju sposobnost koristila na pokeraškim turnirima, ali su je vlasnici casina prokužili i stavili je na crnu listu u casinima diljem Amerike. Zbog toga je Charlie, koja ni sama nije baš cvećka, bila osuđena raditi tek kao konobarica u casinu vlasnika koji ju je otkrio i blacklistao. Jednog je dana, međutim, u casinu/hotelu u kojem radi došlo do smrti pod sumnjivim okolnostima, Charlie je zbog svojih sposobnosti nešto posumnjala/otkrila i sve bi to završilo jako loše po Charlie da nije digla sidro i zbrisala.

Sada Charlie luta američkim cestama u svojem podrtom automobilu, nigdje se ne zadržavajući predugo jer je opasni likovi iz casina u kojem je radila i dalje traže, ali kako lunja od gradića do gradića, privremenog posla do privremenog posla, tako i nailazi na ubojstva. Svaka je epizoda priča o jednom mjestu na kojem je Charlie zastala i u kojem je naišla na ubojstvo i sve su vrlo živopisne ne samo zbog Charlieina otkrivanja onoga što se zbilo, nego i zbog toga što svaka donosi jedan šarolik isječak iz života u američkoj pustopoljini - malim gradićima, benzinskim pumpama, kamiondžijskim postajama, roštiljarnicama i slično. Ako smo voljni zažmiriti pred činjenicom da je poprilično nevjerojatno da Charlie nailazi na baš toliko ubojstava - a ako to nismo voljni, onda ne možemo gledati nijednu krimi-seriju ovoga tipa - sve je to vrlo zanimljivo i zabavno.

Šarmu i živopisnosti serije bez sumnje najviše pridonosi izvrsna Natasha Lyonne, koju dobro znamo iz brojnih filmova i serija, od kojih je u zadnje vrijeme vjerojatno najpoznatija 'Russian Doll'. Lyonne, čitam po internetu, nije po svačijem ukusu i činjenica jest da gotovo svugdje glumi na sličan način, zadržavajući svoj prepoznatljivi gard prekaljene rokerice raščupane kose, zakovičastog remena, raskuštrane kose i hrapavog glasa od previše cigareta. Onima koji je vole takvu (a osobno sam među njima), i ovdje će biti neodoljiva, a oni koji je ne šmekaju naći će u seriji i dovoljno drugih razloga za gledanje.

Prije svega je tu autorski pečat Riana Johnsona, koji možda u svojim filmovima nije uvijek najuspješniji (sjetimo se samo drugog filma iz serijala 'Nož u leđa'), ali uvijek zadržava tu razigranost i humor u krimi-priči, unatoč tome što ova serija, ponavljam, NIJE humoristična. Drugo, u seriji je podosta gostujućih glumaca koji igraju zanimljive, ponekad gotovo ikonične likove, kao što je to, recimo, u jednoj epizodi učinila Chloë Sevigny, sjajno glumeći pjevačicu nekad popularnog heavy metal benda koja je zbog potrage za ponovnom slavom spremna i ubiti.

U svakom slučaju, 'Poker Face' je osvježenje u ponudi krimi-serija na američkom televizijskom nebu i nadam se da će se uskoro pojaviti na nekoj televiziji ili streaming servisu koji su dostupni domaćoj publici. Kada se to dogodi, savjetujem vam da se odmah mašite daljinskih upravljača.