Igor Mandić na mjesecu

Godinama već Aleksandar Stanković u vrijeme obiteljskog ručka, siječe na rezance raznorazne (visoke) goste ovog nadasve dinamičnog političkog talk showa koji prati mnogobrojni auditorij širom čitave regije. Ono što je, međutim, publici godinama ostajalo nepoznato jest da Stanković o istim tim ljudima ujedno i piše. Narativna poezija ili forma kratke, poetizirane priče čini se idealnim formatom za ono što Stanković ima dodati o svim tim (anti)junacima naših dana koji se smjenjuju s druge strane onog njegovog famoznog stola u TV-studiju, svim tim našim, vašim, njihovim preambicioznim političarima s misijom, poštenim tajkunima, prodanim dušama, autoritarnim gradonačelnicima, državotvornim umjetnicima, zvijezdama i zvjezdicama, budućim premijerima, ratnim zločincima, ubojicama i budalama.

Uglavnom su me voljele starije gospođe

Budući da su mi barem dvije osobe koje su u godinama moje jogunaste muškosti, nakon što je biologija stišala želju, rekle kako sam se, dok sam žudio za njima, jako dopadao njihovim majkama, priznajem da u potpunosti razumijem kako je bilo Aci Stankoviću kojega su, sam to kaže, uglavnom voljele starije gospođe. Da erotska žudnja za nespoznatim, bilo da se radi o tjelesnom ili umnom obliku spoznaje, rađa poeziju, to smo znali. No, da i odgoda čini isto, pomalo je novost. Jer kako drukčije do odgodom zvati trajnu spoznaju da kao objekt žudnje izmičeš generaciji i da te neka na to upozori kad je već i sama starija gospođa. Ova odgoda je slatka. Ima i drugih. S okusom pelina.

Nagradu su osvojili:

Vesna Ikić
Ranko Kepić
Sanja Anđelković

Nagrade šaljemo poštom na kućnu adresu.