U želji da se dokopaju temeljne sigurnosti, prepustit će se pripadnicima polusvijeta organiziranima u neproničnu hijerarhiju, krijumčarima koji će ih pod okriljem noći preko Sredozemnog mora u rashodovanim plovilima prebaciti – bude li sreće – do obala Grčke ili Italije. Tu aktualnu kalvariju, jedan od rukavaca velike izbjegličke krize koja potresa svijet, prožetu tjeskobom, strepnjom i posvemašnjom neizvjesnošću, u jedinstvenoj reportažnoj knjizi ‘Preko mora’ pratimo iz prve ruke.

Naime, novinari Wolfgang Bauer i Stanislav Krupar, prerušeni u izbjeglice, priključili su se skupini Sirijaca koji se pokušavaju dokopati Europe. S njima su prošli sve muke kojima su izložene tisuće žena, djece i muškaraca svih dobi i podrijetla koji bježe iz pakla građanskog rata koji u njihovoj domovini traje već godinama. Bauerova knjiga svjedočanstvo je svega onoga što mediji i političari prešućuju.

Kruparove fotografije i Bauerova reportaža objedinjeni su u fascinantnu novinarsku knjigu ‘Preko mora’, koja je istovremeno i novinarstvo kao ekstremni sport i autentična reportaža s prvih linija izbjegličke krize koja potresa Bliski istok i Europu. Nakon prošlogodišnjeg izbjegličkog vala ključna je tema u Europi postala reakcija europske javnosti na dolazak milijun izbjeglica, dok su ljudi koji bježe od rata i gladi stavljeni u drugi plan. Kada ih se medijski tematizira, onda je to većinom u kontekstu integracije u novo društvo i hoće li postati teret, dok se njihove preživjele traume sve više ignoriraju.

‘Preko mora’ podsjeća iz prve ruke na sve strahote, poniženja, neizvjesnosti i opasnosti s kojima su suočeni ljudi iz Sirije koji pokušavaju doći do Europske unije. Bauer susreće očajne obitelji, očeve koji napuštaju djecu, spava u sobama na podu s još hrpom ljudi. Svjedoči noćnim ukrcavanjima u brodove krijumčara i pritom novinarski profesionalno, zapravo sa zadivljujućim izostankom sentimentalnosti, dokumentira i opisuje niz nevjerojatnih situacija.

Ova knjiga podsjeća da Europljani, osim možda onih na prostoru bivše Jugoslavije koji imaju iskustvo rata, nisu doživjeli takve katastrofe i uništavanja proteklih sedamdeset godina kao Sirijci otkako je počeo rat u njihovoj domovini. Odluka da se krene prema Europi je odluka već do kraja izmučenih ljudi.

Ako je nevolja koja ih mòri dovoljno snažna, ljudi će poduzeti sve ne bi li joj umakli; u očaju će predati i goli život – svoj i članova obitelji – u ruke beskrupuloznih grabežljivaca kojima je u konačnici stalo isključivo do njihova novca. U bijegu pred zlom rata ljudi će se - prikazuje ‘Preko mora’ - izložiti zlu gramzivosti i brutalnosti onih koji se ne libe izvući korist iz stradanja bližnjih čija je egzistencija ugrožena. U reportaži Bauera i Krupara nema uljepšavanja, pa tako ni mitova o plemenitim divljacima, njihova i iskustva Sirijaca oko njih opisana su nemilosrdno autentično, ponekad kao stenogram trenutka, slično kako figuriraju fotografije u knjizii.

One nisu uvijek tehnički savršene, nekad su očito snimane u trku, ali i impresionističke mrlje koje nastanu u tom trenutku svjedoče o svijetu koji je izgubio oblike i red, o tjeskobi nepoznatog koja okružuje izbjeglice na putu u Europu preko Sredozemnog mora. Muka tih ljudi je, podsjeća ova knjiga, pregolema.

Novinar njemačkog tjednika Die Zeit je tako u ‘Preko mora’ bio u Egiptu, u brodu na Mediteranu, na ulicama Europe sa skupinom Sirijaca, otvarajući nam mogućnost da saznamo mnoge pojedinačne sudbine izbjeglih Sirijaca koji - ne treba zaboraviti - bježe od rata. Vjerojatno je najnapetiji dio knjige koji opisuje plovidbu Sredozemnim morem, a najtužniji dolazak u EU, u kojoj izbjeglice ne čekaju med i mlijeko o kojima sanjaju. Ili barem malo mira i podrške.

Zato ne čudi što Bauer svoju potresnu reportažu završava rečenicom: ‘Imajte milosti.’