'Ova knjiga je poput CT skena, dubinskog ispitivanja, hvatanje slike, iskustva, ideje i sjećanja koja su nastala u mom tijelu. Skeniranje je nekako jedini način na koji sam mogla ispričati priču. Budući da sam rezana, kateterizirana, kemoterapirana, drogirana, ubadana, punktirana, ispitivana i otvarana, tradicionalan način pripovijedanja činilo mi se smiješnim', napisala je Eve Ensler, umjetnica koja je cijeli svoj umjetnički opus posvetila proučavanju vlastitog tijela te posljedično zaštiti i brojnim interpretacijama prikazivanja ženskog tijela.

Autorica je objasnila da je nepovezanost s vlastitom tijelom bila uzrokovana 'proživljenim fizičkim i seksualnim očevim nasiljem te ravnodušnošću majke'.

Ipak, ono što ju je dodatno usmjerilo u borbi za ženska prava bio je boravak u Demokratskoj Republici Kongo u kojoj se suočila s tisućama žrtva silovanja kao 'oružja rata'.

'Kongo je mjesto na kojem sam svjedočila kraju tijela, čovječanstva, kraju svijeta. Femicid, sustavna silovanja, mučenja, uništavanja žena i djevojčica služili su kao vojno/korporativna taktika za eksploataciju minerala.'

Nakon što je oboljela od raka maternice i uspješno završila liječenje u memoarima opisuje i taj bolan proces.

'Rak, ta opaka bolest poništila je razdvojenost i vratila me u tijelo, baš kao što me Kongo vratio u tijelo svijeta', zaključila je.