Hrvatsko narodno kazalište (HNK) u Zagrebu najavilo je za 19. listopada svjetsku praizvedbu 'Antigone', drame koju je slovenski filozof i pisac Slavoj Žižek napisao po narudžbi za taj teatar, koju njemačka redateljica Angela Richter postavlja kao filozofski i politički eksperiment koji otvara suvremena pitanja
U svojoj verziji Sofoklove tragedije iz 5. stoljeća prije naše ere, koju skicira kao etičko-političku vježbu u stilu Brechtovih didaktičkih komada, Žižek nudi tri moguća kraja, ostavljajući gledateljima slobodu u donošenju odluke o sudbini suvremene Antigone.
Žižek je svoj završetak "Antigone", kada kor ustaje ispred naroda, uhićuje i ubija Antigonu i Kreonta, najavio kao "jedan autentičan sretan kraj". "Sretan kraj nije onaj kada ne umire nitko. Sretan kraj je kada umru zli ljudi, kad umiru oni koji zaslužuju smrt. Fascinirani smo tragičnom smrću velikoga, središnjeg lika; Kreont je u središtu zlokobnoga proroštva, Edip i sama Antigona", rekao je.
Režiju potpisuje njemačka redateljica hrvatskih korijena Angela Richter, koja je u Hamburgu 2006. godine osnovala kazalište Fleet Street a danas je stalna redateljica kölnskoga kazališta.
Uprizorenje Žižekove "Antigone" prva joj je režija u Hrvatskoj a postavlja ju kao "filozofski i politički eksperiment koji će otvoriti pitanje opasnosti od globalnog terorizma", želeći potaknuti na razmišljanje o tome na koji bi način uopće bilo moguće ponovno buđenje politike u Europi suočenoj s krizom i prevratima.
Antigonu glumi Iva Mihalić, Luca Anić njezinu sestru Ismenu, Kreonta utjelovljuje Mislav Čavajda, Hemon je Filip Vidović, Glasnik Silvio Vovk, a Barbara Vicković u ulozi je Zborovođe, dok je nacionalna prvakinja Alma Prica utjelovila proroka Tiresiju. Zbor čine Vanja Matujec, Alen Šalinović, Kristijan Potočki, Tesa Litvan i Tin Rožman.
"Kad mi je redateljica Angela Richter rekla da bih trebala igrati Tiresiju, ostala sam začuđena i počela tražiti 'opravdanje' za takvu podjelu", rekla je o svojoj ulozi Alma Prica. "Osim one prve glumačke misli 'u kazalištu je sve moguće', krenula sam u istraživanje o proroku Tiresiji i našla neke zanimljive sadržaje iz mitologije, njihova različita tumačenja, sve do podatka da je Virginia Woolf pronašla inspiraciju u Tiresiji za svog čuvenog Orlanda…muškarac pretvoren u ženu, koji živi preko tri stotine godina", dodala je.
Mislav Čavajda tvrdi kako mu nije bilo teško pronaći inspiraciju za kreaciju uloge Kreonta, vođe koji preuzima vlast i donosi zakone kojima se Antigona suprotstavlja: "Kreont danas vlada po čitavom svijetu. Zanimljivo je bilo putem antičkog teksta kreirati jednog današnjeg modernog Kreonta", rekao je.
Ivi Mihalić Antigona je uvijek intrigantna, te postavlja pitanja koja su ju pratila u ovom procesu: "Može li opsesivna Antigona opstati danas u ovom svijetu gdje nam je potreban dijalog? Postoji li kod nje granica između pravde i fanatizma?".
Kao posebnost produkcije najavljena je tehnički zahtjevna scenografija koju Peter Baur postavlja u timu s video umjetnikom Jonasom Linkom, a kojemu je inspiracija za središte scenografije, u kojoj je tzv. magična kocka, bio Zborovođa, koji na početku predstave kaže "kao da se bogovi kockaju s nama, kad životna priča je ispričana, zapazimo na koliko se mjesta mogla odviti drugačije".