Nada Puttar-Gold, koja se smatra jednom od najvećih hrvatskih vokalnih umjetnica, rođena je u Varaždinu 5. studenoga 1923. godine. Prvu glazbenu poduku stekla je u rodnome gradu. Njezina prva ljubav bio je glasovir, koji je i počela studirati u razredu slavnoga Svetislava Stančića, ali je na njegov prijedlog nastavila studij solo pjevanja koji je i diplomirala u razredu Lava Vrbanića. 

Debitirala je 1949. u Hrvatskome narodnom kazalištu (HNK) u Zagrebu ulogom Vanje u Glinkinu "Ivanu Susanjinu", a već iduće godine osvojila je prvu nagradu na Međunarodnome pjevačkom natjecanju u Verviersu u Belgiji. 

Angažman u operi zapadnoga Berlina prihvatila je 1956., a od 1961. djelovala je u Državnoj operi u Frankfurtu na Majni. U zagrebački angažman vratila se 1966. i u HNK-u je pjevala do umirovljenja 1979. godine.

Poznati hrvatski glazbenik, pijanist i pedagog Vladimir Kranjčević rekao je da je glas Nade Puttar-Gold bio jedan od najvećih hrvatskih opernih glasova XX. stoljeća, s altovskim dubinama i visinama dramskoga soprana koji joj je omogućavao pjevanje velikoga, raznolikoga i teškog repertoara, od Verdija do  Wagnera, francuskoga i slavenskog repertoara. Kazao je i kako je bila prva Amneris Splitskoga ljeta, zbog čega je odbila poziv Wagnerovih za nastup u čuvenom Bayreuthu.

Jednako uspješno nastupala je i kao koncertna pjevačica. 

Na nagovor Vladimira Kranjčevića, još kao aktivna pjevačica, počela je pedagoški djelovati. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu predavala je od 1977. do 2006., odnosno do svoje 83. godine.

Dobitnica  je uglednih stručnih nagrada i državnih odličja, među kojima je i Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo koju je primila 1992. godine.